Marketing
Zlo dijete, naivna umjetnost s fantastičnom pričom
Jura Skeptik uđe u krčmu, brzim koracima priđe šanku i izusti:
- Duplu dozu rakije, odmah!
Lice mu je bilo blijedo a disanje ubrzano. Čim je krčmar Joe natočio piće, Jura zgrabi čašu i strese ljuticu u grlo, duboko uzdahne i izjavi:
- Vidio sam Zlo dijete!
Mi prisutni smo šutjeli i čekali da dođe k sebi, bilo je jasno da se jako prestrašio.
Jura Skeptik prstom dade znak krčmaru da mu natoči još jedno piće, pa nastavi:
- Krenuo sam prije mraka u šumarak nabrati brusnice, da mi pomognu kod upale mjehura. Već me je mrak zatekao, kad u nekom grmlju osjetim da nisam sam, podignem pogled i ugledam u sjeni - zlo dijete. Sjedilo je na nečemu, gledao me bez riječi, bez pokreta. Upravo ta tišina, napeta nepomičnost i prodoran pogled, unijeli su u mene strah koji je teško opisati. Nisam prestao trčati sve do ovdje.
Jura Skeptik potom trgne još jednu rakiju, izdahne zrak iz pluća i opusti se.
Krčmar Joe stavi ruku na Jurino rame i reče glasom punim razumijevanja:
- Dobro došao u klub. Tko je sreo Zlo dijete počinje postavljati mnoga pitanja samom sebi.
Ja sam sjedio u kutu i prvo što mi je palo na pamet da je strah od djeteta vjerojatno gori od straha od nekog zloduha.
Post je objavljen 11.03.2019. u 21:33 sati.