napisano prije dva tri mjeseca...
- ti njega još uvijek voliš...
- znam, volim...a što ću?
Voljeti ću te...na daljinu. Na sigurnoj udaljenosti na kojoj ne možemo povrijediti jedno drugo. Na onoj na kojoj oboje možemo biti nesavršeni i sretni. Na kojoj te neću čekati. Neću biti razočarana.
Neću tugovati. Neću pokušati naći objašnjenja tome kakav si i zašto me ne voliš onako kako bih ja željela. Niti ćeš se ti pitati što ja to zapravo želim jer ono što ti možeš dati ne daje rezultate.
Neću te spominjati, ali ću te pamtiti.
Ostavljam iza sebe jedno beskrajno nepoznato plavetnilo.
Injem prekrivena polja.
More snova i želja.
Leonarda Cohena i vožnji po snijegu.
Sve one živote koje nismo proživjeli...i one koje smo odabrali pustiti.
Zaista, prije drugih mooooraš voljeti sebe.
I ponekad znati reći kad je kraj.
Kad ti je netko i roditelj i prijatelj i najveći učitelj...i vjerovala sam ljubav tvog života...
onda ti je možda taj netko malo previše toga...da bi to mogli podnjeti
Možda smo...trebali shvatiti na prvoj prepreci. Zaobišli smo ih stotine...zaobišli sebe, izvukli kosture iz ormara i pogledali ih u oči. Nisu nam uzvratili pogled.
...možda su sve "krive" staze...ipak samo put prema onim pravima...
Post je objavljen 11.03.2019. u 20:18 sati.