Marketing
1C KORIZMENA, KUŠNJA U PUSTINJI Lk 4, 1-13 Zamet, 28.2.1998.
Onaj isti Duh koji je u kom je Isus kliktao od radosti, sada ga vodi u pustinju. Kao što je radost od Duha, tako je i kušnja. Duh Sveti nas kroz kušnju odgaja da nas približi Bogu.
1. Kušnja nas čisti od suvišnosti, laži i iluzija. Kroz nju spoznajemo što je zbilja potrebno za život. Kušnja je kao nevrijeme na moru. Tada se odbacuje sve bez čega se može, samo da se spasi goli život.
2. Kroz kušnje oslobađamo svoje najbolje mogućnosti. Ti ne znaš što možeš dok na to nisi primoran. Kao što se “kušnjom” iz mlijeka izdvaja vrhnje, ili prešanjem ulje iz maslina, ili vrcanjem med iz saća.
3. Kroz kušnje jačamo. (Ono što ne ubija to jača.) Ptica nakon što se baci na pokusni let ili će poletjeti ili će se survati.
Kao što vjetar primorava stablo da ojačava korijen. Ili kao što rasplamsava vatru.
4. Kušnja je prilika da naša ljubav prema Bogu sazrije. Zapravo, tek kroz kušnju mi možemo ljubiti. “Nagrada pripada pobjedniku, a ne može pobijediti tko se nije borio, a boriti se može samo onaj koji ima neprijatelja.” (Augustin)
Ljubav se hrani preprekama. Ona je snažnija što se za nju treba više boriti.
Kušnja je trostruka: “Jer što je god svjetsko - požuda tijela, i požuda očiju, i oholost života - nije od Oca, nego od svijeta.” (1 Iv 2, 16)
Požuda tijela ==> “dobro za jelo” ==> “pretvori kamen u kruh” = UŽITAK = IMATI
Požuda duha ==> “za mudrost poželjno” ==> “skoči s Hrama” = OHOLOST = VLADATI
Požuda očiju ==> “za oči zamamljivo” ==> “pokloni mi se” = BOGATSTVO = MOĆI
----------
“Pronikni me svega, Bože, srce mi upoznaj, iskušaj me i upoznaj misli moje: pogledaj, ne idem li putem pogubnim, i povedi me putem vječnim!” (Ps 139, 23-24)
“Sine moj, ako želiš služiti Gospodinu, pripravi dušu svoju na kušnju.” (Sir 2,1)
“Pravom radošću smatrajte, braćo moja, kad upadnete u razne kušnje, znajući da prokušanost vaše vjere rađa postojanošću.” (Jak 1, 2)
Kušnje su za čovjeka od velike koristi, makar bile mučne i teške; jer one čovjeka ponizuju, čiste i poučavaju. (Nasljeduj Krista)
Život je crno/bijela nit, ako bi smo izvukli crnu, bijela sama ne bi izdržala sve tenzije života.
Uzmeš li od mene moje demone, bojim se da će me i moj anđeo napustiti. (Rilke)
Peta je mjesto slabosti (Ahilova peta…), ali petom se i zmija gazi (Marija…).
Školjka biser stvara od svoje boli.
O sati sumnje, sati bola,
Ko stvara taj vas kleti neće;
Jer radosti su male svijeće,
A iz vas raste aureola.
---
Slabašnu djecu radost rađa,
I njezin porod brzo gine,
A pjesme, rasplamsane bolom,
Gore ko svjetla za daljine. (D. Cesarić)
“Što molitva traži, post postiže, milosrđe prima” ( sv. Petar Krizolog)
--
1C KORIZMENA, KUŠNJA U PUSTINJI Lk 4, 1-13 Palma, 4. ožujka 2001.
Počinje radosno razdoblje crkvene godine – korizma, kad možemo postiti, činiti dobro i rasti u ljubavi. Svaka misa osim što je Uskrs, je i korizma. Čišćenje srca za bitne vrijednosti.
- Isti Duh u kom je Isus kliktao od radosti, sad ga vodi u kušnju. Radost i kušnja djelo su istog Duha.
- Isus se dao voditi od Duha. Ne dopusti da ti tijelo vodi Duh, nego pregni da ti Duh vodi tijelo.
- Kušnja nas svodi na bitno. Lišavamo se iluzija. Ona je kao nevrijeme na moru kad odbacujemo nepotrebne stvari. Djeluje kao deterdžent.
- Kroz kušnju oslobađamo svoje najbolje mogućnosti. Maslina se gnječi da bi dala ulje.
- Kroz kušnju postajemo dublji. Što ne ubija, to jača. Vjetar primorava stablo da se dublje ukorijeni. Freud govori o potrebi "optimalne frustracije".
- Kroz kušnju ljubav prema Bogu jača, budući se svaka ljubav hrani preprekama.
- Kušnja dolazi kroz tri požude: tijela, očiju, duha. … Užitak, bogatstvo, oholost.
- Ako kušnja postane nepodnošljiva, to je znak da trebaš Isusa da ti bude Cirenac.
- Isus je ušao u kušnju da nam pokaže kako se svladaju kušnje. Ali i da bude kušan svim našim kušnjama kako bi ih nadvladao – i time nama unaprijed osigurao pobjedu.
- Kušnja je kad nas Bog kuša da nas sebi približi. Napast je kad mi kušamo Boga.
- Đavao odustaje do druge prilike. Korizma je vrijeme budnosti. Pažnje nad samim sobom.
KUŠNJA Lk 4,1-13 Osijek, 1995
Kušnja nas svodi na ono bitno. Kroz nju otkrivamo bez čega sve možemo. Ona nas odvaja od varki, idola, lažnih vrijednosti, onog što nam bespotrebno odnosi vrijeme, snagu i život. (Pr. Bog kuša koliko ga Abraham ljubi.)
Kušnja je što i nevrijeme za čamac na moru. Tada se odbacuje sve bez čega se može; sve samo da se ne potone tj. da se sačuva ono najbitnije - goli život.
(Čuo sam od jedne prognanice: "Dok smo bili kod svoje kuće, premda je velika i prostrana, bila nam je pretijesna - a sada nam je dosta jedan vagon.")
Kušnja je kad nas bolest priveže za krevet. Od svega što imamo jedino nam je potrebno ono što stane na noćni ormarić: sok, naranče, molitvenik i krunica. Od svih misli i planova ostaje samo misao kako preživjeti, ili zašto čovjek živi, tj. kamo poslije smrti ide.
Kušnja je, dakle, šok terapija za našu lijenu narav koja ne želi misliti o najvažnijim pitanjima života. Kušnjom smo na to primorani.
Pošto nas je kušnjom priveo sebi onda nam može i zdravlje vratiti. ("Nije meni do smrti grešnikove nego da se obrati")
Kušnjom se u nama oslobađaju skriveni potencijali. Nama uistinu treba nešto što će nam pomoći da dadnemo svoj maksimum. Ti ne znaš koliko možeš dati dok te nešto na to ne prisili. (To je ono "ne znam od kud mi snaga za takvo nešto"... pr. ganja te pas a ti postižeš rekorde u trčanju) Nešto kao što se vrhnje iz mlijeka izlučuje "kušnjom". Ili kao što se zlato dobiva pošto se rudača iskuša u vatri.
Kušnjom jačamo. Jer ono što ne ubija jača. Ptica nakon što se baci na pokusni let ili će poletjeti ili će se survati... (pr. kad su me u sedmoj godini bacili u more, meni je kroz glavu prostrujalo samo: sad ću ili proplivati ili ću se utopiti) To je kao kad lončar lonac stavi u vatru da se ispeče da tako otvrdne.
Kušnja ispituje naše mogućnosti, krajne granice izdržljivosti. Kao što lončar svaki novi lonac odmjereno udari drvenim batom... Kao što se novosagrađeni most optereti natovarenim kamionima... Ili kao prijemni ispit na fakultetu. Važno je, dakle, lakomisleno ne srljati u kušnje koje nisu primjerene našoj snazi. To bi već bila napast. (pr. Ako pri ronjenju na metar dubine osjećam bolove u ušima, suludo je pokušati roniti na deset metara. - "Rečeno je: Ne iskušavaj Gospodina, Boga svojega.")
Ali kad dođu kušnje koje nas nadilaze bez naše krivnje onda su one tu da nas pozovu da se Bogu okrenemo, da od njega molimo pomoć. Jer bez njegove pomoći očito ćemo stradati. Zapravo je to čest slučaj, i često se zbog oslanjanja samo na svoju snagu događa da ljudi stradavaju psihički. ("Ako dođu kušnje teške, pa te boli duša stog, ti ne gubi nikad nade, jer nam mir svoj nosi Bog.")
Kušnje su ili posljedica naših grijeha, ili poziv sa strane Božje da mu se još više približimo. (Pr. kako Bog pripušta Joba da ga đavao kuša... Ili u evanđelju đavao kuša Isua u pustinji...)
Kušnja je dar milosti, usmjerena je na život; napast je poziv na grijeh, i rađa smrću.
napast = ruski rulet
Po mnogim tumačima, Krist se sam izložio napastovanju (izvana, ne iznutra), da nas pouči kako ćemo se hrvati i othrvati Napasniku. Po drugima, i đavao je "njušio" što se zbiva. Osjetio je da je na dijelu "Jači" od njega. Htio se okušati može li da ga navrne na svoje mlinove.
Napast je zapravo u tom: imati pošto-po to; vladati makar uz cijenu da služiš đavlu; moći samo da ovladaš ljudima.
Isus se ne da zavesti da ljudima poda "kruha i zabave", a kamoli da se "dočepa" vlasti makar i od đavla. Do srca svojih podanika Isus ne dolazi nikakvim pritiskom: on očekuje njihovu ljubav i privrženost odmila.
Napast modernog čovjeka: Vladati nad drugim ljudima. Novac i luksuz postaviti kao vrhovni cilj. Seksualnost odijeliti od ljubavi i odgovornosti. Pred bijedom i glađu ostati tvrda srca.
"Svi su velikani izdržali samoću, pustinju i velika prapitanja koja se postavljaju ondje izloženim ljudima. To što je gospodin pošao u pustinju pokazuje samo kako je ozbiljno uzeo ljudske zakonitosti. Pošto je izdržao pustinju morao je izdržavati i kušnje. Sam i nezaštićen, izložen vjetrovima i vremenu, danju i noći. I šutljivom Bogu. Pustinje treba izdržati." (Alfred Delp)
Lk 4,1-13: "Mesija po đavolskoj sugestiji iz današnjeg evanđelja bio bi - ljudski gledajući - idealan. U njegovu kraljevstvu ljudi bi bili posve zbrinuti. U nastupnom čudu, 'dolaska s neba' on bi stekao legitimaciju najmudrijeg vladara koji čudesnom snagom može pružiti kruh svagdanji. Uistinu đavolska zamka. Đavao dira strune koje su titrale u najlucidnijim glavama ljudske povijesti (npr. Platon)
No, što bi radili ljudi takvoga mesijanskog kraljevstva? Imali bi slušati i trošiti. Potrošački roboti bez slobode i kreativnosti. Isus se odupire napasti čuvajući svoj sinovski odnos prema Ocu. Zna da Bog ne treba robote, nego slobodnu djecu koja ga slušaju iz ljubavi, ali uvijek mogu reći i 'ne'" (B. Duda)
"Crkva razasuta cijelim svijetom već je, u nadi, sudionica Kristove pobjede, a u isto je vrijeme - s njime - izložena velikoj napasti. Doista, naš je život na proputovanju zemljom nužno izložen napasti. Jer naš se napredak ostvaruje kroz napast. Nitko ne poznaje sebe ako nije napastovan. Nagrada pripada samo pobjedniku, a ne može pobijediti tko se nije borio, a boriti se može samo onaj koji ima neprijatelja... Čitali smo u Evanđelju da je Krist bio napastovan od đavla u pustinji. Da, Krist je bio napastovan od đavla, jer u Kristu si ti upoznao napast. On je od tebe preuzeo svoje tijelo da tebe učini dionikom svojega spasenja. Od tebe je preuzeo smrt da tebe pozove na život. Od tebe je preuzeo pogrde da te učini dionikom svojih počasti. Dakle, od tebe je preuzeo i napast da te učini dionikom svoje pobjede ... mogao je da ne bude napastovan, ali kako bi te mogao poučiti kako ćeš pobijediti napast." (Augustin)
"Pronikni me svega, Bože, srce mi upoznaj, iskušaj me i upoznaj misli moje: pogledaj, ne idem li putem pogubnim, i povedi me putem vječnim!" (Ps 139, 23-24)
"Vi ste oni koji ste u mojim kušnjama uvijek ostali sa mnom, zato ja vama dajem kraljevsku čast kao što ju je Otac moj meni dao, da jedete i pijete za mojim stolom u mome kraljevstvu te da sjedite na prijestoljima i sudite dvanaest Izraelovih plemena." (Lk 22, 28)
"Ta vjeran je Bog: neće pustiti da budete kušani preko svojih sila, nego će s kušnjom dati i ishod, te mognete izdržati." (1 Kor 10,13)
vidi Sir: "Strah Gospodnji u kušnji" (Sir 2)
"Tko se boji Gospodina, zlo ga ne snalazi, i uvijek se iz kušnje izbavlja." (Sir 33,1)
"Pravom radošću smatrajte, braćo moja, kad upadnete u razne kušnje, znajući da prokušanost vaše vjere rađa postojanošću." (Jak 1,2)
"Blago čovjeku koji trpi kušnju: prokušan, primit će vijenac života koji Gospodin obeća onima što ga ljube." (Jak 1,12)
"Jer ih je Bog stavio na kušnju i našao da su ga dostojni" (Mudr 3,5)
"Sine moj, ako želiš služiti Gospodinu, pripravi dušu svoju na kušnju." (Sir 2,1)
"Ohrabrite se, djeco, zavapite Bogu: Onaj koji vas stavi na kušnju, on će vas se spomenuti." (Bar 4,27)
"Sjećaj se svega puta kojim te Gospodin, Bog tvoj, vodio po pustinji ovih četrdeset godina da te ponizi, iskuša i dozna što ti je u srcu: hoćeš li držati zapovijedi njegove ili nećeš." (Pnz 8,2)
"A i svi koji hoće pobožno živjeti u Kristu Isusu bit će progonjeni" (2 Tim 3, 12)
Vidi: Nasljeduj Krista, glava 13, "O savladavanju kušnja"
Trpljenje je važan oblik saznanja, ono daje neka znanja koja se samo tako mogu steći, ali ta znanja volimo prepustiti drugima.
Freud je imao metodu liječenja psihičkih rana "optimalnom frustracijom". Nas također i Bog svakodnevno "optimalno frustrira" preko teških situacija i ljudi.
Onaj tko zna "zašto" živjeti, moći će podnijeti gotovo svakojako "kako" živjeti. (Nietzsche)
Dostojevski je jednom rekao: "Jednoga se bojim: da ne budem dostojan svojih patnji."
Mi poželimo umrijeti baš onda kad je najpotrebnije, najvažnije ustrajati u življenu. (p. M. Jurić)
Vidio sam, čini mi se u Remetama, na križnoj postaji naslikano kako Isus pomaže Šimunu nositi križ. Razumljivije mi je tako.
"Bog koga ljubi i šibom ga odgaja..."
Živjeti u toj napetosti između centripetalne i centrifugalne sile. (p. Slavko Pavin)
Nisi dovoljno jak za takvo nešto, ali se iskustvom takvog nečega postaje jak. (V.)
If you pray follow your whim!
Bilo mi je jednom tako teško da nisam mogla moliti Boga, a kad ga nisam molila bilo mi je još teže.
Tvoj put je savršenstvo ili ponor. ... Pad ti se dogodi u desetinki, u tisućinki sekunde. A onda, poslije toga se osjećaš kao da si pao s nebodera. (Zlatko, 22.II.90)
Toliko puta bi volio da mislim drugačije nego li misao shvaća, i vjerujem pliće nego li vjera prodire...
Mistik Tauler shvaća životnu krizu kao Božji dar. To je čas kad bog prevrće po našoj duši da bi pronašao najvrednije u njoj.
"Predragi, zaroni do dna u svoje ništa i pusti da se toranj (katedrale samodopadnosti i samopravednosti) sa svim svojim katovima po tebi sruši! Dopusti svim paklenim đavlima da se na tebe obore! Nebo i zemlja sa svim stvorenjima - sve će ti zadivljujuće služiti! Samo zaroni, tako će ti pasti u dio ono najbolje". (Ivan Tauler)
"Pravi mir rađa se jedino iz uznemironosti tjeskobnog čišćenja... Ostani samo kod samoga sebe i ne trči prema van, trpi do kraja i ne traži nešto drugo... poslije tame dolazi jarko sunce, blistav dan." (Tauler)
“Život naš na ovom hodočasničkom proputovanju ne može biti bez kušnje. Rast naš ostvaruje se kroz kušnje. Nitko sebe ne poznaje ako nije kušan. Nitko ne može biti okrunjen, ako nije pobijedio. Nitko ne može pobijediti, ako se nije borio. A nitko se ne može boriti, ako nema neprijatelja i napasti.” (Augustin, Brevijar sv.II, str.60)
“Upravo Krista je Sotona iskušao! A u Kristu si ti bio iskušan, jer Krist je od tebe sebi uzeo tijelo, a od sebe tebi dao spas; od tebe je sebi uze smrt, a od sebe tebi dao život; od tebe je preuzeo na sebe pogrde, a od sebe je tebi dao slavu; dakle, od tebe je sebi uzeo kušnju, a od sebe tebi dao pobjedu!
Ako smo u njemu iskušani, u njemu smo đavla nadvladali. Primjećuješ da je Krist bio iskušan, a ne primjećuješ da je pobijedio? Spoznaj da si ti u njemu iskušan i spoznaj isto tako da si u njemu pobijedio. Mogao je on đavlu zabraniti kušnju. No, da nije on bio iskušan, ne bi tebi, koji si kušan, dao poduku kako pobijediti.” (Augustin, Brevijar sv. II, str.61)
Kušnja dolazi uvijek kroz trostruku požudu:
OČIJU = "za oči zamamljivo" = "pokloni mi se" = bogatstvo = moći
TIJELA = "dobro za jelo" = "kamen u kruh" = užitak = imati
DUHA = "za mudrost poželjno = "skoči s hrama" = oholost = vladati
Oluja, koja bjesni protiv nas bez naše krivnje, znak je, da će domalo doći uspjeh. (sv. Ignacije Lojolski)
Pred zoru je mrak najgušći.
Dali je to križ Kristov ili uže Judino?
Što ne ubija - jača.
---
Nisam li pjesnik, ja sam barem patnik
i katkad su mi drage moje rane.
Jer svaki jecaj postati će zlatnik,
a moje suze dati će đerdane. (Tin Ujević)
---
Kušnja nas tjera da iziđemo iz mlitavosti.
Kušnja je kao lužina ... ili kao deterdžent.
"Krizis" = očistiti
Kušnja nas usmjeruje prema istini.
"Istina će vas osloboditi" , ali prije toga će vas učiniti jadnima.
S Kristom je došla kriza za grešnike. Krist je donio mač!
Ako si kao Šimun Cirenac, uzmi križ i slijedi Krista. Ako si pribijen na križ poput onoga razbojnika, kao čestit čovjek priznaj Boga. Ako je on zbog tebe i tvojih grijeha bio ubrojen među razbojnike, ti radi njega postani pravedan i svet. Klanjaj se onome koji je zbog tebe raspet. Ako si i sam raspet, poberi i ti nešto ploda i iz nepravednog postupka prema tebi. Smrću kupi spasenje i s Isusom uđi u raj, da shvatiš koliko si dobra zadobio.
Promatraj onu rajsku ljepotu i pusti da vani umre zli razbojnik sa psovkom na usnama. Ako si kao Josip Arimatejac, traži Kristovo tijelo od onoga koji ga je raspeo. Neka tvoja bude pomirna žrtva svijeta. Ako si kao Nikodem, onaj no ni štovalac Božji, pomaš u za ukop pomaži Gospodina. Ako si koja od Marija, ili Saloma, ili Ivana, rano jutrom prolijevaj suze. Nastoj najprije otkloniti kamen, pa ćeš možda vidjeti anđele, pače i samog Gospodina Isusa. (Grgur Nazijanski, Brevijar, sv. II, str. 287)
KUŠNJA U PUSTINJI Lk 4, 1-13
I. Pretvori kamen u kruh. Što se mučiš s postom! Sve što je tvrdo, teško... pretvori u ugodno i prijatno. Uzmi život u svoje ruke, gledaj kako da se ostvariš. Živi po svom ukusu.
II. Moć i slava. Budi utjecajniji od dugih. Tko od tog živi, poklonio se vragu.
III.
- Đavao mu sugerira da je potrebno da ima autoritet kako bi ga ljudi cijenili i voljeli. Zato se baci spektakularno s hrama. Afirmiraj se pred ljudima.
- Ili: Đavao mu predlaže jednu neodgovornu opuštenost. Prepusti se, bit će sve bez problema.
Ne uznemirujmo se zbog svojih nesavršenosti, jer je u tom savršenost, da ih suzbijamo, a ne bismo ih mogli suzbijati, da ih ne vidimo, ni savladati, da ih ne nađemo. Naša pobjeda nije u tom, da ih ne osjećamo, nego da uz njih ne pristajemo, a ne pristajemo dok nam dosađuju. (Franjo Saleški, Filotea)
U onom u čemu smo iskušani, možemo iskušavanom pomoći.
Post je objavljen 10.03.2019. u 08:36 sati.