Žarišna točka razvoja pojedinca je pažnja. Prisutnost. Svjesnost o sebi na svakom koraku, u svim situacijama, u svakodnevnim aktivnostima. Budnost. Ako napravite malu vježbu i povremeno zastanete i pogledate jeste li prisutni ili vas misli odvlače daleko od vas, daleko od sada, daleko od koraka koji upravo radite, vidjet ćete koliko ste rijetko prisutni. Ako ste kao većina ljudi, niste ni najmanje prisutni. Uvijek ste na nekom drugom mjestu, u nekom drugom vremenu, u nekoj vrsti sna, sjećanja, maštanja, planiranja. Svugdje, samo ne ondje gdje bi trebali biti, a to je ovdje-sada. Prisutnost je ključ za vrata do vas samih. Ona je izvan misli, ona nije mišljenje o prisutnosti, već čista svjesnost o postojanju. Meditacija je put za prevladavanje nebrojenih ometala. Ali ne mislim na bedastoće koje se prakticiraju po 15-20 min, dva puta dnevno, s neophodnim mantrama i solidnim honorarom za "učitelja meditacije", koji hvali svoga konja više nego cigo svoga. Ne, ne, mislim na meditaciju kao pristup životu, kao sasvim prirodnu pojavu, koja nema nikakve veze s nijednom mantrom, već samo s vama.
Zapisat ću i simpatičnu jučerašnju zgodu:
Čistio sam raslinje oko kuće, odnosno s ruba susjednih terena, koje nitko ne održava, pa sam se tako našao okružen odrezanim granama. Tada je do mene došetala moja sedmogodišnjakinja, pogledala okolo i s čuđenjem upitala: - Tko je odrezao sve ove grane?!
- Moram priznati da sam ja.
- Pa ti nisi normalan! Iz tih grana su mogli narasti prekrasni listovi. Prekrasni cvjetovi. Možda i plodovi, recimo jabuka!
- Da, mogli smo pitu napraviti. E baš si me nasmijala. :) Jabuke sigurno neće narasti, jer bi za to ove grane morale biti s drveta jabuke. Ovo je raslinje i moram ga počistiti, ne želimo valjda džunglu imati ovdje?
Post je objavljen 09.03.2019. u 14:30 sati.