Emocije. Emocije. Emocije. Erupcija emocija.
Dobro me danas peru, a mislila sam da ću ih danas izbjeći i da sam ih se riješila, da sam postala emocionalno hladna, prava kučka koja gazi sve pred sobom.
Prokleta su „stvar“ te emocije. Zaskoče te kad se najmanje nadaš, bez ikakvog pitanja. Samo dođu pa ti plači pa se ti smij! I to sve kako one hoću i kad hoću, u mom slučaju uglavnom nekontrolirano. Pa di baš na današnji dan?! Jer svaki je dan-dan žena. Ali znam da je gadno kad ti osjećaji ne daju da ideš naprijed, stalno te vračaju u „ono neko doba“, stalno ti nameću prošlost.
Iako dobro znam da Dan žena nije Majčin dan , mene sve podsjeća na moju majku i na bezbrižno djetinjstvo puno smijeha i igre. Nema tih riječi ni stihova kojim bi opisala svoju mamu. Što god da kažem i napišem –premalo je. Ali ipak ću reći jedno veliko HVALA!!! Ne želim danas suze pa ću stati na tom HVALA!
Ne želim danas suze, ali ipak ću ju pustiti za tebe moj brate. Počela sam mrziti cvijeće, ali ipak razmišljam o buketu kojeg ću ti odnijeti sutra na tvoj ..... Jer tvoj je rođendan brate. Ni zamisliti nisam mogla koliko ćeš mi faliti. Jer bili smo jedno. Toliko različiti, a opet isti! Uvijek smo se smijali da dva mjeseca u godini imamo isto godina. Pa svi su nam i govorili da smo izgledom jako slični, gotovo pa blizanci. Neću te pozdraviti jer ja te nikad neću pustiti. A bol koju si prošao na ovozemaljskom svijetu želim zaboraviti, zakopati ju duboko u sebe da više nikad nikoga ne pronađe. Za sad adio i ko zna kad.... i ko zna gdje....
Cure večeras idu na večeru. Ovu godinu neću biti s njima. Još sam u crnini iako znam da ta crnina ništa ne znači. Uvjerena sam da će im biti dosadno bez mene (sama sebe tješim)... Ali neka se cure provesele. Zaslužile su.
Sjetila sam se i Njega. Znam da On mene nije, ali jbga, nepopravljiva sam romantičarka. A što ako mi pošalje poruku do večeri?!!! 'Oće, 'oće....
A možda i hoće ako ga odblokiram.......
Žene drage. sretan vam Dan žena!