Jednom davno htjedoše nas uvjeriti, da je Zemlja kao i mi, prazna ploča na kojoj Stvoritelj igra svoju vječnu partiju šaha, a mi pijunčići i svi jači od nas i tako je to trajalo i trajalo, eoni su prolazili, dok se pijunčići nisu naljutili i pobunili te započeli neki svoj maleni rat ne shvativši zapravo srž stvari.
Ništa što vide ne postoji i njihova pobuna ne postoji, nema igre, nema nadmetanja i nema pameti. Postoji samo jedno i jedino iz čega se sve rađa i umire, a to je bezvremeno i čisto dječje srce iz kojeg On koji jest rađa ono što jedino postoji-esenciju Ljubavi u kojoj ne postoje figure, nema pijuna, lovaca, kula, kraljeva i kraljica.
Svi smo jedno i jedino nepostojeće i vječno, kroz sve i u svemu i vrijeme predaje partiju. Zna da Ljubav uvijek ostaje pobjednik života i smrti.