Nešto vam skrušeno moram priznati. Taj tko ne zna moram napisati par riječi o tome kako sam u Japanu (Tokiu) usred povorke pred mnoštvom Japanaca i turista pala na leđa poput kornjače jer sam imala ruksak na leđima, (zato usporedba s kornjačom hehehehee).
To se dogodilo tako kad sam prihvatila poziv jedne simpatične i sićušne Japanke da sjednem do nje na rubnik pločnika. Dobro da me Morski nije uspio uslikati u tom položaju...bilo je strašnooooooo! Zanimljivo, jedino sam se ja smijala tome, kulturni Japanci su me samo krajičkom oka pogledavali hehehehe.
Dakle, u svezi toga, pošto opet putujemo u Tokio u petom mjesecu, ja vam skoro svakodnevno učim sjesti na visinu rubnika. To vježbam u mojoj zgradi na stepenicama koje su približno tako visoke kao i taj rubnik.
Hm, kako mi ide? Ne mogu se baš pohvaliti (za sada!) ali valjda ću to svladati u roku od dva mjeseca? Naravno, na leđima nosim ruksak težak oko 5 kg da bude što identičnija situacija. Znam, znam, neki se sada smiju ali bome vjerujte mi nije to baš tako lako, pogotovo s ruksakom na leđima.
Nezgodno je jedino to, što to vježbam kada dosta ljudi prolazi baš tada oko mene a nekako čudno me promatraju. Ali nema veze, sve ću učiniti da bez problema sjednem na rubnik u centru Tokija! Nek se zna. Molim podršku od vas.