U DVADESET I DRUGOJ MINUTI
Dajem si samo dvadeset minuta
da izbrišem te iz šugavih sjećanja
i da čistog srca, i žića neokrznuta,
izađem iz dugogodišnjih previranja.
Dajem si još malo vremena
da potisnem rogate tuge,
što množe se ispod tjemena
i kidaju moždane vijuge.
Ušutkat ću zdvojna promišljanja,
koja izazivaju slanu kišu
i vraćaju me u noćna tkanja,
gdje pjesme se suzama pišu.
Zgužvat ću poprskane papire,
pomest ću ih u smradnu prošlost.
Bacit ću i bodljikave nemire
i monstruoznu tjeskobnost.
Trebam samo dvadeset minuta
odlučnosti, logične dinamike,
da misao ni na tren ne odluta
med preostale, prigušene urlike.
Roj nadirućih, zatomljenih krikova
zatući ću neslomljivom pozitivom,
a kad nestane bol glave i udova,
suočit ćeš se s nepobjedivom.
Isteklo je zadano mi vrijeme,
ali nova jeza na dobro ne sluti.
Od gadljivih misli puca mi tjeme
već u dvadeset i prvoj minuti.
U dvadeset i drugoj pero umačem
u slankasti mjehurić na rubu oka.
Pljuvačku gutam i jezik žvačem
dok iz misli pišem te u srce sroka.
Besramniče, dolazi li novo vrijeme
kad caricu neće zlostavljati car?
Kada u se ući ću bez opake treme,
da kraljičinih misli još si gospodar.
Post je objavljen 03.03.2019. u 22:58 sati.
