Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/zivot-i-ja

Marketing

POGLED IZ MIRNOG KUTA


slika: internet

Recimo, da se svijet vrti sve brže i brže, postaje rulet na kojem se igraju neki igrači ulažući zadnje što imaju ne bi li dobili sve i recimo, da je ono što ulažu ljudski život, ali ne svoj, nego tuđi. Ludilo i pomama za oduzimanjem svakog dostojanstva koje priliči čovjeku. ''Čovjek, kako to gordo zvuči'', reče jednom M.Gorki, a ja izričem sa punom odgovornošću: čovjek, kako to jadno danas zvuči, na žalost, gordost se okrenula nasuprot samilosti, izgubila se čovječnost među valovima tonući sa pretovarenim lađicama prepunih ljudi koji su krenuli u potragu baš za tom izgubljenom samilošću.

Izgubila se čovječnost među ruševinama gradova koje je luđački val rata pomeo ostavivši tisuće i tisuće djece gladne i žedne, da preklinju za kap života, izgubio se čovjek, jer mu je duša zatrovana mentalitetom otuđenja, životom za sebe, gaženjem preko gomile mrtvih tjelesa u želji da dođe do vrha, a vrh piramide ne tolerira baš one penjače koji misle da će popiti gutljaj iz roga obilja.

Sve je to obmana, umotana u meki celofan, da bude prihvatljivija, čovjeku gordost bez skromnosti ne donosi ništa,
gordost je jednog anđela spustila na zemlju, ali su lažni pripovjedači na tu gordost dodali još koješta.

Kada se svjetlonoša spustio na zemlju shvatio je koliko tu tame ima, kažu da je ukrao svjetlo od bogova, nazvali ga Prometejem i kaznili ga, razapinjanjem na stijenu.

Prvi svjetlonoša iz Edena dolutao ne bi li ljudima osvijestio nesvjesnost i pokazao im ljepotu znanja, sve je krenulo opet naopako, ljudi ni tada nisu bili svjesni, da znanje u nedozrelim rukama postaje moć koja razara i kaznili i tog anđela edenskoga pretvarajući ga u crnu spodobu koja lovi duše za svoju ekipu u podzemlju. Svi koji su pokušali upaliti luč, doživjeli su svoju tragediju i svijet je danas kakav jest, ali previše je iskri posijano, da bi svijet ostao takav.

Poput baklji na Ivandan ljudi s upaljenim ognjem u sebi dozivaju se preko planina, svjetlom pokazuju svoju nadu, da će život i čovjek ipak na kraju dobiti svoje mjesto na planeti zvanoj Zemlja, a ja sve to posmatram i osjećam iz mirnog kuta gledajući rascvale voćke pod prozorom, lomeći kruh svoj svagdašnji sa svojom obitelji, zahvaljujući na svakom gutljaju čiste vode koje imam u izobilju, ali se ne ograđujem u svom sigurnom kutu, već otvaram širom vrata i prozore, primajući u sebe sve uzdahe bola i tuge, koji mi nisu fizički blizu, ali ih osjećam.. Jer, tuga i suze drugih, ma koliko bili daleko nije nešto izvan mene.

Ja sam u svoj toj igri na ruletu, ali ne sudjelujem u njoj, težim ka njenom prestanku i razotkrivanju onih koji je koriste, da bi druge obezvrijedili.


Post je objavljen 03.03.2019. u 10:27 sati.