Iznad mog balkona na tamnomplavom baršunu pobacane su zvijezde, a pun Mjesec kao uvijek prepun sebe oslobodio me rađanja smrti i uveo u novo vrijeme "lava".
Uspjela sam osloboditi dušu od lutanja i priviđenja, naše riječi mi tako meko padaju preko usana, da bih mogla prebrojiti u sekundi sva nebeska tijela beskrajnog svemira.
Sve ima svoje vrijeme, od prvog udisaja do zadnjeg treptaja oka, od prve komore srca do zadnje kapi snova, u pritokama života rađa se moćna rijeka, bujica što ruši sve pred sobom i ne ostavlja izbor nikome, osim krenuti kroz nju, protiv toga se ne može, previše je priteklih rijeka, potočića, lokvica pa oslobođene unutarnjih nemira još nemirnije se spajaju u tu moćnu bujicu života i požudno udišu njene raspršene kapi.
Dok spavam u svojoj tamnici ispod trepavica više ne odlijeću bijele ptice u tamnu noć, srce kao i uvijek preskače one svoje poznate ritmove, a kroz život se probija bujica prema meni do tebe, to je susret duše i Sna.
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN 978-953-7673-60-4 Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.