Marketing
8C, BRVNO Lk 6, 39-42
Isus nas upozorava da je čovjek sam po sebi, po svojoj naravi slijepac - duhovni slijepac. Stoga je presudno pitanje kome se dajemo voditi? Bogu ili čovjeku? Da li čovjeku kao što smo i mi, koji je, ma koliko bio učen ili znamenit, ipak samo obični pozemljar, slijepac kojem su nedostupni odgovori na temeljna ljudska pitanja, nemoćan da nam dadne trajan smisao, sreću i mir. Zato Isus retorički pita: Može li slijepac slijepca voditi?
Nije učenik nad učiteljem: Svaki čovjek je tek prosjak pred Bogom, njegov učenik, i uzaludni su pokušaji da se bude mudriji od Boga. Što čovjek više saznaje to je svjesniji svoga neznanja. Nedostižan je ideal biti "posve doučen". Pa ako se to i dogodi (to će se zbiti u Nebu - jer, kako kaže misna molitva: "Gledajući tebe, Boga svoga, kakav jesi, bit ćemo zauvijek tebi slični" - tj. bit ćemo "posve doučeni") opet nismo nadmašili Učitelja.
Drugi dio evanđelja govori o tome kako se ta naša sljepoća očituje. Očituje se tako da vrlo lako opažamo trun u oku svoga brata, a brvna u svom oku ne vidimo. To bi se mogla nazvati duhovna kratkovidnost: na blizinu - tj. na sebi, ništa ne vidimo, a na daleko - tj. na drugome, vrlo dobro opažamo i sitnice.
Posljedica bolesti je da pokušavamo druge drsko koriti, ispravljati i bezobrazno zabadati nos u njihov život. Premda smo sami daleko gori od drugih. Tako zasljepljenima Isus govori: “Licemjere!”
Izvaditi najprije brvno iz svog oka znači zavapiti Isusu: "Daj mi da progledam", odnosno, poniziti se i postati svjestan svoje ograničenosti i grešnosti. Zavoljeti druge i smatrati druge vrjednijim i boljim od sebe. "U poniznosti jedni druge smatrajte višima od sebe" (Fil 2,3)
Drugim riječima to znači obratiti se. I tek tada bit ćemo kadri uistinu pomoći izvaditi trun iz oku svoga brata ili sestre.
Započnimo: izvadimo brvno iz svoga oka - obratimo se.
Post je objavljen 03.03.2019. u 07:00 sati.