Marketing
prekretnica?
Jutro. budna od 4, višak energije, čekam da idemo na brda, u prirodu.
Sama sa sobom raspravljam o...poslu i traženju novog i trebam li zaista sad požuriti i izaći iz ove lažne sigurnosti u kojoj je postalo...neudobno.
Pisala sam ne jednom o tome da radim u struci, firmi koja dosta dobro stoji...da su nam uvjeti rada dosta pristojni, plaća ok i redovna, da sam dobivala povišica i napredovala. Pisala sam i o incidentima koji su se kroz godine događali, općem dojmu da šefovi vole uzeti ljude koji imaju volje i znanja i inicijative, a kasnije od njih očekivati da za sve traže dozvolu i slijepo slušaju. A ima tu toga još lošega, jedna osoba je uspjela narušiti atmosferu u cijeloj firmi.
I došlo je do toga da...mogu zbrisati sad ili moram odraditi zahtjevan projekt na ljeto i sezonu još.
Ne osjećam se spremno na skok bilo kamo i bilo kako.
Nisam maher u struci, učim brzo, odgovorna sam, imam radne navike koje su ok. Iskustva i znanja ne toliko jer ovaj posao je čudan križanac struke i prodaje, nabave, organizacije, svega i svačega. U kojem sam dosta dobro zaplivala ako izuzmem prošlu godinu.
Borim se s idejom traženja posla. Borim se s idejom imanja posla u uredu.
Želim, ali, zaista, naći si neki drugačiji put. Ono što čitav život pričam i sanjam i čitav život tome bježim u sigurnost koja to nije. A onda dođe ovakvo jutro i shvatim da...jednostavno moram.
Nebitno je da li sad ili kroz godinu pet ili deset, moram koračati u tom nekom smjeru. Nešto će se otvoriti. Neki put, prozor ili vrata. Pomislim, istraži kako su drugi uspjeli u tome. Pitaj ih za savjete. Pa se sjetim, ne možeš biti netko drugi, budi ti, svi ostali su zauzeti...nedavno pročitan Oscarov citat.
Kako iz ljubavi prema....fotografiji, crtanju, dizajnu, putovanjima, prirodi i ljudima stvoriti posao?
Na samo svoj način.
Možda je baš najljepši dio putovanja...taj što ne znamo kojom ćemo stazom doći do vrha...pa ipak, na njega uvijek stignemo?
Moj vjetar je promijenio smjer.
Post je objavljen 02.03.2019. u 06:59 sati.