Očima bijelim od noći iz svog kuta života progledavam u novi dan.
Vidjela sam noćas rasute crvene ruže po praznim klupama u parku, vidjela sam u daljini plavetnilo duše i pustinju srca, očima bijelim od noći gledam u tamnu dubinu duše i uzimam mjericu tame promiješanu sa zrncem svjetla pa ću danas iz tih finih pojedinosti izuzeti jednu prelomljenu liniju lijevog dlana i znam, da će se lepeza vjetrova usmjeriti u pravcu juga, donijeti oblake i odmoriti me.
Jutros sam pronašla istinu, kraj mene uspavanu, od tame prikrivenu, dok ja polako dogorijevam u ovom danu gubeći jednim dijelom trenutak po trenutak i odvajajući se od stvarnosti zamišljenim poljupcem Sna.
Mjesec pun tako prepun sebe uzima i mene, a sudbina piše svoju stranicu ovog 6. listopada i lukavo me odnosi na svoje putove koje mi je odredila nekad davno.
Duša se pokušava namiriti disanja, ali sve su kraći kao i ovi topli ranojesenji dani dani što su polako sve tamniji i ustupaju mjesto jutarnjoj hladnoći.
Očima bijelim od noći iz svog kuta progledavam u ovaj novi dan.
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN 978-953-7673-60-4 Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.