-što želiš?-
nije zvučala radosno. stajavši s puškom u jednoj ruci i sa dva razjarena psa na uzicama, koje je jedva zadržavala, u drugoj,...ne, nije ni izgledala nimalo radosno što ga vidi
shvatio je da to i nije bila baš najbolja ideja koju je imao, da ju obraduje posjetom...
-što želiš?, niti koraka dalje, na mojem si teritoriju, nepozvan. ne moj me tjerati da te ubijem, ne želim to. ali neću ni trena oklijevati, ako napraviš samo još jedan korak-
-misliš, ovaj?- zakoračio je
pustila je pse
bio je nevjerojatno miran, možda se samo nije stigao uplašiti, možda nije shvaćao da je sve ovo stvarno...veselio se ovom posjetu...do maloprije
više je gledao u nju, nego u pse. stajala je nepomično i čvrsto, stežući u ruci pušku...
začuo je njen zvižduk, kojim je zaustavila pse tren prije nego su ga napali...
-idi, ovdje više nisi dobrodošao-
okrenula se i nestala u šumi, zajedno sa psima
a on više nije bio siguran jeli to bio samo vjetar, jeli ova magla bila tu od ranije...nije više bio siguran niušta...
p.s. djeco, zaboravio sam spomenuti da pisac baš i nije zaveo djevu ovim posjetom..ali to ste valjda shvatili
po šumama i gorama..
Post je objavljen 26.02.2019. u 18:43 sati.