Sinoć pred ponoć, sestra i ja smo posložile svoje konačne dojmove o nominacijama za ovogodišnjeg Oscara i složile se u ovom:
„Roma“ ne može biti najbolji film, nikako;
Rami Malek će vjerojatno dobiti Oscara za glavnu mušku ulogu u „Bohemian Rhapsody“;
„Green book“ je izuzetan film;
Glen Close je bila fantastična u filmu „The Wife“;
Pohvalile smo Lady Gagu želeći da joj ruke, osim tipki klavira, zasluženo dodirnu i zlatni kipić za čarobnu pjesmu i završile razgovor smijući se i pjevušeći „Shallow“.
A onda smo se prepustile po tko zna koji put u životu užitku gledanja ceremonije i ove 91. dodjele Oscara, svaka u svom kutku svijeta. Ona je svakako bila u prednosti jer je gledala u nekom „normalnom“ terminu za starijeg čovjeka i krenula od filmskog sumraka do ponoći, a ja od ponoći do filmske zore.
Osim što nam se nije ostvarila želja da Glenn Close napokon dobije Oscara, uglavnom su nam se očekivanja ispunila.
Ma stare smo mi filmofilke, ; ona me vodila u kino još od vremena kada nisam znala ni čitati, ni pisati, nego samo slike gledati kako šetaju i pitati: šta kažu, šta kažu…
Post je objavljen 25.02.2019. u 13:03 sati.