(Kušnje Ljubavi)
Ako nema Ljubavi, što nam preostaje,
što nam ostaje bez svjetionika u mraku.
Zato svakom čovjeku istina i ljubav Božja
mora biti iznad svake druge vrijednosti.
Sve religuje su dobre, ako čovjek
po ispravnoj savjesti prihvaća istinu,
i živi u ljubavi prema Božjim normama.
Zato mnogi ljudi koji nisu opredjeljeni
na putu su spasenja, ako postupaju te
žive prema istini moralnog zakona.
U kršćanskom poslanju nema vjere
bez djela pokore i kršćanske ljubavi,
jer kršćanska Kristova vjera, egzistira
u vječnoj blizini čovjeka i Stvoritelja,
prema Božanskoj ljubavi, kojom se,
za sve ljude osiguravaju bolji uvjeti
života, života po zakonima Božjim.
Za život vjernika, odgojem savjesti,
ljubav postaje najviša norma, i cilj.
Ljubav nam osigurava životni prostor,
nužan za djelovanje u živornoj sredini.
Vjera je neophodna za odgoj savjesti
a time i za ostvarivanje čovjekova bića
u njegovoj ljudskoj i božanskoj punini.
Za i ostvarivanje ljubavi dvaju osoba,
Božanska ljubav u vjeri, postaje moralna
norma prema kojoj se trebaju ravnati.
Pokoravajući se glasu mirne savjesti,
pokoravamo se Božjim zapovjedima
i tako ostajemo podložni volji Božjoj.
U nadi i žrtvi prihvaćati volju Božju,
put je prave vjere, put je vječne ljubavi.
Biti ponizan znači prihvaćati volju Božju.
Vjernik, već sada nosi predokus neba u
svom srcu, smiren je unatoč svim patnjama,
svim kušnjama, i mirno gleda u budućnost,
onoliko koliko je to čovjeku uopće moguće.
Nevjernik (ako uopće ima nevjernika?),
smisao svog života vidi u granicama
ovog zemaljskog života, osuđen je na
stalno traganje za smislom u „besmislu“
svoje egzistencije, misleći da bez vjere i
savjesti može pronaći životne vrijednosti.
Pravednike među nevjernicima, Bog poziva, i
na put im stavlja svjetlo spoznaje za obraćenje,
te ih raznim kušnjama vraća na pravi put,
put nade, vjere, istine i vječne Ljubavi...
Post je objavljen 25.02.2019. u 12:46 sati.