u mraku te želim, jako
i membrana mog daha
pogoduje toj želji
ne mogu tada naći riječi, i ne želim tražiti
opravdanje za ono što volim
a što guram, u stanje vijugave mašte
ono što želim nije nikako površno
i ne boli. to je jednostavna probojna misao
dozrela na mojoj omeđenosti
to je instrument kojim te razumijem
kojim te prirodno osvajam
zauvijek ne lažem, ogrnuta time kako
mislim da me nitko ne osjeća više nego ti
ne postoji polje gdje sam pasivnija
i gdje doživljavam više sreće.
tvoja nesavladana bujica ruši
moje djevičanstvo
i za vječnost sam stvorena, nedirnuta
pripitomljena
Post je objavljen 24.02.2019. u 10:42 sati.