Marketing
EGO TRIP(S)TIH
Već dugo proučavam te zanimljive ego smicalice, zezalice, ego igrice, od poluozbiljnih do životno ozbiljnih. Prvo mi je bilo teško sve to pokopčati i razvrstati, ego je poput opijata...ne moš' bez njega kad osjetiš koliko te pazi i mazi, čini se da si Kralj na tronu, a zapravo si običan sluga pod njegovim nogama, dok to ne shvatiš, hraniš svoga kralja, a on ti dodaje mrvice i čini se da je simbioza dobra, a kad shvatiš poantu robovanja, prvo se nasmiješ sebi (...kako sam bio toliko slijep kraj zdravih očiju..), a onda se nasmiješ kralju koji kipi od nemoći, ali ne može ništa.
Revolucija vodi do evolucije, ali do svega toga treba doći i dođoh, na pola omamljena sladunjavim opijumom ega, ovdje, na ovaj portal..
Eureka!! Evo hranilišta, evo pojilišta, dok nisam i tu pohvatala konce i shvatila, da je ovo dvorana za bezbrojne partije sa Gospodinom Egom, dok konačno ne pobijedimo i ne naučimo se igrati sa njim. Ovo je odskočna daska za dalje igre u životu, izvan virtuale, ovdje je tek hologram, vježbanka za stvarnost i život u toj stvarnosti.
Prvo počinje sa pisanjem, riječima, bilo čime što nas može postaviti izvan drugih pa dobijemo pljesak pa osjetimo topli zagrljaj Ega i njegovo odobravanje.
On bi još, poput biljke mesožderke u kultnom filmu "Mala prodavaonica užasa", prvo je slatka, hranimo je, posebna je, uzvraća nam pažnju. Uh..ljubav uzvraća ljubav, dok biljčica ne počne rasti pa traži malo krvi pa još, počinje joj se davati meso, male životinjice, dok toliko ne naraste i povampiri se, da počne jesti ljude, naravno, u pitanju je parodija i simbolika, ali čisto mi je pala na pamet kao usporedba sa našim Egom.
Zna biti nevjerojatno lukav i kamuflirati se toliko vješto, da ga ne prepoznaješ kao svoga gazdu-robovlasnika.
Pronađoh zgodnu misao: "EGO: naziv koji ti ubija srce polako, jer mu ne dozvoljava da prozbori tri riječi: Volim te, nedostaješ mi, oprosti.."
Koliko se tu prepoznajemo, koliko momenata u životu je postojalo kada te riječi nismo mogli izgovoriti? Jedan? Više njih? Stotine? Nevažan je broj. Važno je da prepoznamo našeg manipulatora u nama kad god odlučimo odustati od izgovaranja tih riječi, ali to je već život izvan ove sfere ovog portala gdje se vježbamo i često vodimo bespoštedne borbe sa tim našim dosadnim manipulatorom.
Netko napiše priču ili pjesmu, drugi pomisli: ''E, neće biti bolji od mene.. Tko je on/ona? Ja moram biti na vrhu, Ja sam najpametniji, ja moram u očima drugih biti lice s naslovnice." i napiše se brže bolje pjesma iznad pjesme, priča iznad priče.
Sve su to igre bez granica pa one primisli svako jutro: "Jesam li na vrhu? Na topu? Pa da...ne smije tamo neka šuša ili šušumiga biti gore." pa nam pogled prvo skrene na lijevu stranu portala, oči gotovo dobiju tikove od gledanja.. Jesam li tu? Jesam!!! Srce mi na mjestu.. najbolji sam.
Nije srce na mjestu, Ego i um, kojeg koristi za sebe, je na mjestu gdje bi srce trebalo biti i opet kad se shvati i taj mehanizam, još jedna partija šaha je dobivena i prestanemo biti ovisni o mišljenju drugih, prestanemo hraniti ono malo čudovište koje nas na kraju želi potpuno asimilirati u sebe i ostaviti nas prazne bez imalo sućuti i osjećaja za druge, osim nas.
Tako taj Ego radi, perfidno, tiho, bezbolno. Ja mu shvatih poantu i uđoh u njegov skriveni sistem što ne znači, da me neće opet prevariti ako uspije, ali neće trajno. Postadoh gerilac, jer ne vodim borbu na otvorenom polju sa njim, smišljam strategije kako mu oslabiti snagu, zato i dalje ostajem ovdje u ovom vježbalištu prateći sebe i druge.
Život me i dalje čeka, da ga živim punim plućima, oslobođena sebe, okrenuta drugima. Opraštam, volim, unatoč svemu i ne zatvaram se pa kako mi bude, bitno je da kralj koji želi vladati sa mnom, a pri tom me zarobiti, više nema toliku snagu. Mogu se nasmijati, mogu i zaplakati, a opet izvan njegovog dometa.
Post je objavljen 23.02.2019. u 15:20 sati.