(Preludij za popodne jednog pjesnika )
Probudi se kao faun Debussy-a
u egzotičnom pejzažu Rousseau-a
U hladu mamutovaca i lipa
U mlijeku ljiljana
Mantrama mandragora
U cvrkutu crnih zmija
Na putu svjetlucave
prašine od Sna
Sluteći da ona pozlati
stostruko dosadnije
postojanje
zarobljeno
podvinutim repovima
našeg olovnog neba
što su ga sigurni u sebe
smislili kao privid
i nadjenuli ime
nešto kao ; Stvarnost
prozirnog coctaila sa
kriškom povremeno
limun-Sunca
i slatkog šećera
spaljenog na žiletnom obodu
prijetnje
nekakvom "egzistencijom" ?
Znajući da milovanja Bude
nisu za opasnosti Budnog
Da mu je svejedno
Sve Jedno
Znajući da mu iznova
ono tamo neće
podmetati darove
da mu neće "ići"
poslije buđenja
Poželi ostati
u hladu snovidne slike
zarobljen slobodom
rijedak i skriven
očima kriptida
u magli modrih prašuma
odsutan
kao "ne-samosaznavajući
nahuali" po umobolnicama
(što im nitko nije rekao)
i lijep kao staro zlato
na platnima sunčanih jeseni,
snovi dječaka o hrabrim podvizima
pred djevojčicama
snovi djece o dupinima iz slikovnica
o ponijima , jedrenjacima u pristajanju,
djetinjstvima u ostajanju
Poželi ostati
čudesan i čist
u dalekim kraljevstvima
samoća i zujanja pčela
nedjeljnih popodneva
uspavanih Zvonika
napuštenih Pilana
i šumskog eha
u hladu dubina
ljepoti ljepota,
tišini tišina
Post je objavljen 21.02.2019. u 18:31 sati.