Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/nebeska-frula

Misliš da sve znaš. Kažeš da žališ jadničke
koji se ne slažu s tvojim stavovima.
Žive u neznanju?
Prihvaćam tvoja ograničenja. Ti ipak bjesniš.
Razumijem. Pobjeda nezadovoljniku pruža zadovoljstvo, nakratko,
i fanfare brzo utihnu,
a sve bliža i sve jača je
grmljavina neke nove bezvezne hlepnje.
Nemir. Nemir je uvijek prisutan.
Ni za pljeska ne nestaje.
Tek biva nadglasan
pobjedničkim usklikom. Nakratko.
Budalice moja, da, shvaćam
ozbiljnost situacije,
ta zorno si mi predočio
kako stvari stoje.
Zaboravljaš, svatko vidi
i živi svoju istinu,
samo, ja se ne zamaram pametovanjem,
strategijama i konačnim rezultatima.
Svejedno mi je tko je u pravu.
Ako želiš, da, pametniji si, napredniji,
najbolji.
Pitaš li se ikada je li najbolji i najsretniji?
Kada me pogledaš, odgovor znaš.
Rasterećujem se, danonoćno.
Pod blještavim, noćnim suncem…
smiješim se.
U sebi ćutim duboki, božanski mir.
Tako mi se hoće. To je moj izbor.
Moj život. Moja istina.
A ti se hvataš za slamku spasa
neuvjerljivim opravdanjem natjecanja,
nužnošću borbenosti i glupavim zaključcima
da popustljivi ljudi ne zaslužuju povjerenje,
jer boje se kada vjetrovi pušu.
A puhali su i puhat će.
Ne suprotstavljam ti se. Ni u mislima.
Poštujem te i kad tlapiš.
Kada se mrštiš, kada ti blaga sjena
prekrije desnu stranu zabrinuta lica,
najradije bih te nježno zagrlila, i utješila te.
Znaš, volim te, svim srcem.
Ha-ha, smatraš da sam luckasta?
Luđaku je cio svijet lud.
Daj, ne strijeljaj me oštrim pogledom,
ne pokušavaj me uvući u prepirku.
Nećeš uspjeti. Prerasla sam nadmetanja.
Ne možeš dokučiti što se u meni zbiva.
Premudra sam da bih nam dopustila bliskost.
Ja cijenim svoj život.
Prihvaćam, iritantno je
bezuspješno pokušavati
upravljati tuđim mislima i osjećajima.
Ne, ne dam ti miša ni tipkovnicu!
Osmislila sam zabavnu igru…
˝Izvana privid i gubitak,
iznutra stvarnost i dobitak.˝
Ha-ha, čudiš se.
Čudaku je cio svijet čudan.
Proučavajući pravila vlastite igre
došla sam do zaključka
da si doista uvijek u pravu.
O, kako me raznježi tvoja hvalisavost
i potreba da u mojim očima budeš David
koji me argumentima pogađa posred čela,
a potom likuje
jer sam pokošena tvojom inteligencijom
i, zadivljena tvojim sposobnostima,
zinula od čuda.
Nema potrebe da upravljaš mnome.
U pravu si.
O, kako si sladak kada si bezvezno uzrujan,
i nemoćan!
O, koliko te volim!
Volim te, volim te, volim te…
ali neću biti tužna ako sutra ne dođeš.



Post je objavljen 20.02.2019. u 21:50 sati.