Marketing
MOJE IME JE PRAŠINA
Mora da negdje u meni postoje
slabosti koje si ni u najtišim trenucima
nisam imala hrabrosti priznati,
objašnjenja za neobične odluke
i čudnovate postupke.
Zagolicala sam ti maštu, tko zna zašto,
pa želiš otkriti što se izvan snova događa.
Pridružujem ti se u potrazi.
Zašto se suprotstavljam struji života?
Ja to uopće ne činim.
Dok vjetar silovito puše,
dok se sjene povijaju na jednu stranu,
ja mirno stojim.
Vjetar mi ne dopušta da koraknem,
ali u mjestu uspravno i čvrsto stojim.
Upita li me vjetar znam li tko sam,
sjetim se imena koje su mi dali.
Za tebe sam ime i prezime;
i pokoji tvoj olako donesen zaključak.
Ili laž kojom predstavljam sebe.
Vrline i mane mojega imena.
Htjela bih te razveseliti i reći ti da si u pravu
kada kažeš da me poznaješ.
No, kada nađem sebe, u ogledalu je neznanka.
O njoj možeš govoriti što god hoćeš.
Nije nas briga.
Prisiljene smo na suživot,
na ovo prekrasno putovanje,
pa se svako jutro iznova prilagođavamo
i pokušavamo živjeti usklađeno.
Ona zna.
Da bi voljela sebe, mora voljeti mene.
Kada me prepozna, ona se daje svijetu,
bezuvjetno.
Ne preispituje naš odnos.
I nikome se ne opravdava.
Pred tvojom znatiželjom ona šuti.
A ti mangupskim kimanjem glave
daješ joj do znanja
da si je konačno razotkrio.
Siguran si da je strašno uplašena,
da se boji svega što se kreće i što diše.
Da, u pravu si.
Ali, prebrzo je prihvatila tvoje uvjerenje?
Sumnjaš da se ne opire
jer bezimena ne zna za strah?
Da, u pravu si.
Što god rekao o njoj, dobro procjenjuješ.
Misliš li da je tvoje mišljenje važno?
Zamisli šake Aleksandra Velikog,
koje vire iz lijesa.
Umire ko prosjak. I proklinje važnost.
Ime, vrijeme i osvojeno, prašina je.
Pred prijelazom posprdno se osmjehuje.
Eh, da je prije znao!
Misliš li da je u ovoj opijajućoj tišini,
gdje nema ničega osim istinske ljubavi,
misliš li da je ime važno?
Što god mislio, u pravu si.
Post je objavljen 20.02.2019. u 21:45 sati.