Lola Marshal - KLIK KLIK
istinsko majčinstvo
u šalici kave
prolivene
hladna ko
zima
ruga mi se
sa stola
u raskoraku
sa snom
u punom mjesecu
načetom
ponekad
prljava cesta
doziva
ruga mi se
iz daljine
u tri sekunde
na tri minute
okreće se
svijet
slobode miriše
na još
vrapci dozrijevaju
kruhom što
ga bacamo
i lete
iz daljine
rugaju mi se
dok
uspavanke pobjede
još jednu noć
uz zvukove
nicanja zuba
progutaju mnoštvo
koje čeka
prolaznici
slabi od ushita
ne prepoznaju
to svečano
kad dođe
da ih zagrli
i ponese
visoko
gdje bi narasli
ko kitovi
ljudine bi postali
jedni od onih
što na dlanu
nose tratinčice
ja nisam pitar
vičem jako
rugam se daljini,
vjetru u kosi,
vrapcima
i mikroplastici
u pukotinama
sjajnoga nebeskog
ali morž sam svakog jutra
nasukan
na osmijehe
krezubica
s njima se smijem
ali da mi je pobjeći
u daljine
iskriviti vrijeme
i biti sama
cijele tri minute
Post je objavljen 19.02.2019. u 17:36 sati.