Marketing
6 C NEDJELJA KROZ GODINU Lk 6, 17. 20-26 (Zamet 1998)
Blaženstvo je stanje zadovoljstva životom, nutarnji mir, sklad sa samim sobom i sredinom u kojoj živimo. Stanje bez straha i tjeskobe. Opuštenost, nutarnja radost, prihvaćanje života i ljudi s kojima živimo. Premda nam je najčešće životna stvarnost drugačija, nema čovjeka koji ne želi blaženstvo, i u tom mu je sav napor: kako od “jao” prijeći u “blago”. Tehnika, umjetnost, rad, ratovi ili pomirenja - sve je zato da se nekako približimo tom blaženstvu. Ali na tom putu je i najviše neuspjeha i frustracija.
Treba tražiti to što tražimo, ali ne kako tražimo, ili tamo gdje tražimo.
Isus je radikalan i beskompromisan. Njegova je riječ ogledalo na kom prepoznajemo svoje istinsko lice samo ako se imamo hrabrosti s njom se suočiti. Ako imamo poštenja zbog svoje komodnosti njegovu riječ ne iskrivljivati.
Utoliko gore po nas ako se izvlačimo da baš i ne treba doslovno shvatiti njegove riječi, jer tad i dalje ostajemo u duhovnom mamurluku, u kom bježe i od radikalizma ostajemo bez istinske radosti i mira.
Siromasima Isus obećava kraljevstvo Božje, a bogataše žali jer imaju svoju utjehu. Žali one koji su prigrlili mrvice i sav im je život u tom da ih sačuvaju i obrane, te uzalud u njima traže svoje blaženstvo. Ono što imamo, to nama i gospodari. Ako imamo nešto, mi ne možemo imati sve. Blago onom tko ništa svojim ne naziva, jer tada je njegovo sve ono što je i Božje.
Blago onom tko gladuje jer je svjestan da njegovu glad šarenilo svijeta ne može zasititi. Blago onom tko je gladan više mira, sreće i ljubavi nego li mu je itko u ovom svijetu može dati. Ali jao onom, doista je bijedan, koji se zadovoljava sa sitnim zadovoljstvima koje daje svijet; čiji nemir srca može smiriti nešto manje od Boga.
Blago onom tko plače za blizinom Božjom i ne zaboravlja Onog kog mu duša čezne. Čeznući za Bogom, tražeći ga, plačući za njim - mi ga jedino i dosežemo. Ali jao onom tko nema želja, ni suza za nečim višim od privida sreće koju ima.
Blago onom tko je svoje pouzdanje potpuno u Boga stavio, pa se ne obazire na to što svijet o njem misli , ni što ga mrze, izopćavaju, grde i izbacuju kao zločinca. On i onako ne živi od ljudskih priznanja, već od Boga koja ga ja a i tješi. “Sve mogu u onom koji me jača”, reći će sveti Pavao. No, jao onom tko misli da je nešto samo zato što ga svijet veliča. Jao onom tko se okružuje ulagivačima sabiru i njihova laskanja, jer zapravo živi u iluzijama.
Sudbina kršćanina je sudbina proroka: neshvaćenost, neprihvaćenost, odbačenost. Pitanje je samo da li smo spremni na žrtvu, kako bi ostali vjerni svojoj savjesti, te tako stekli blaženstvo koje ovaj svijet ne poznaje, premda ga uzalud traži.
Post je objavljen 17.02.2019. u 08:44 sati.