Marketing
I glumice su ljudi, zar ne?
U Ateljeu 212 gostuje HNK iz Rijeke. Uz Oliveru Baljak
i Tanju Smoje u riječkim “Predsjednicama” igra i zagrebačka
gošća Katarina Bistrović Darvaš. Sala je puna, aplauz je dug.
Glumice su izvanredne i bez pauze iznose dva sata fizički
vrlo zahtjevne predstave. I što meni smeta? Odakle pravo
režiseru da postavi jednu od glumica da stoji pola sata kao
kip dok se sala puni? Prije početka predstave? Čemu to služi,
osim iscrpljivanju glumice koja će i kasnije imati težak zadatak?
Zar je potrebno toliko maltretiranje glumica da bi se ispričala
jedna morbidna i skaredna besmislena priča? One su dale
sve od sebe da tijekom dva sata bez pauze predstavi podare
smisao, kad to već nisu uspjeli dramaturg ni režiser.
Ako je netko već gledao ovu predstavu, voljela bih da
razmijenimo mišljenja.
"PREDSJEDNICE su prva drama poznatog austrijskog dramatičara
Wernera Schwaba, jedne od perjanica suvremenog austrijskog
dramskog pisma. Schwabovo je pisanje žanrovski najbliže groteski,
pa njegov dramski svijet uvijek djeluje na granici gorko ozbiljnog i
smiješnog, vješto nastavljajući tradiciju austrijske crne komedije."
"Iščašen pogled na, podjednako, i ružnoću i ljepotu suvremenog
svijeta, u „Predsjednicama” na scenu dovodi tri lika Ernu, Gretu
i Mariedl, čistačice našeg smeća, ali i naše nečiste savjesti. Tragične
i komične istovremeno, antijunakinje na trenutak banalne, vulgarne
i okrutne, ali onda zatim ponižene, usamljene i prestravljene životom
koji ih je možda izdao ili su one izdale njega."
(nepotpisane fotografije s neta)
Post je objavljen 22.02.2019. u 07:27 sati.