Ne prilazi mi, jednostavno danas mi nije dan za sve one svakodnevne stvari koje se kao same od sebe nameću da su normalne. Kao prvo loše spavam, budim se neispavana i ako me noge dignu leđa i glava mi spavaju i ne žele se pokrenuti. Onda se glava trgne a leđa zablokiraju. Posao? Uhhh, da bar mogu kako hoću. A nemogu i nikad nisam. Prokleto stanje kad ovisiš o poslu i svaki dan tih osam sati odradiš i nedjelju kao slobodno odradiš doma. I ta plaća koja je gazdi uvijek prokleti teret.
I onda ti pazi kako izgledaš, kako se odnosiš, kako prihodiš firmi jer gazda i njegova žena moraju dvaput na kavi o tome pričat. Jednostavno mi je muka otići raditi.
Post je objavljen 14.02.2019. u 17:03 sati.