Dvije godine.
Nejasnoce koja satare dušu u čoviku. Nejasnoće koja ubija čovika u pojam.
Odnosa koji se matematickim siframa ne moze definirati ni objasniti.
Odnosa koji se nije ni trebao desiti jer nista u njemu nije vrijedno ni spomena.
A znacio mi je....
Opet je bilo do mene.
Ja otvorim srce na prvi pogled: evo me. Samo me voli.
Otvaram srce na prvi propuh, na najslabiji vjetar, na namlači zagrljaj.
A sve si mi to dao.
Dvi godine trganja duše. Molitve za tebe. Dvi godine ponizenja. Brisanja cipela mojim tijelom. Dvi godine lutanja između tvojih poljubaca i bjezanja od tebe.
Ja nikad u zivotu takvog nekoga nisam imala. Niti je mene imao.
Dvi godine potresa i smaka u dusi, i dizanja među oblake.
Molila sam za tebe. Ko nikad za nikoga.
Danas si otisao.
Na isti dan kad si i dosao.
Da obiljezis posteno sve one noci, dane, i vrime koje smo ukrali sami od sebe.
Jesmo li se trebali dogoditi ?
Na pocetku sam mislila da si mi neizbjezna sudbina, bumerang mog zivota, moje „nikad“, naplata dugova za sve grijehe, moj kriz , amen od Boga.
Sad mislim da si samo moj grijeh kojeg nikad necu ispovjediti. Nikome i nikako.
Moje najvece ponizenje mene kao zene. Moj najveci poraz.
Moje jedino negrljenje u zivotu.
Moje jedino nediranje... neljubljenje,,,
I moje najdraze u dubini duse. Dite. Srce. Dragost.
Zbog ti i hvala.
Zbogom i jebi se.
Zbogom i crko dabogda.
Zbogom i nikad me i nikako ne zaboravi.
Zbogom i pati.
Zbogom i umri za mnom.
Zbogom i krepaj od neljubavi, negrljenja, nevoljenja, neljubljenja
Umri od samoce za mnom.
13/02/17-13/02/19
A.
Post je objavljen 14.02.2019. u 08:35 sati.