Marketing
Sveta Foška u zemlji kažuna
Na državnoj cesti D75 između raskršća s pristupnom cestom za čvor Vodnjan sjever (A9) i raskršća za Rovinj (Ž5096), nalazi se raskršće s cestom koja vodi prema zaseocima Mednjan, Golubovo i Batvači. Na izlazu iz trećeg u nizu zaseoka Batvači skreće se lijevo na makadamsku cestu prema crkvi sv. Foške (na raskršću se nalazi putokaz za crkvu). Ispred crkve smo parkirali auto.
Sveta Foška se rodila 235. godine u plemićkoj obitelji u Ravenni, a ubijena je 13. veljače 250. godine zbog prihvaćanja kršćanstva. Ona je zaštitnica protiv glavobolje, kostobolje, artritisa, te depresije, ovisnosti i zaštitnica mladih. Vrlo je popularna na vodnjanštini, te svake prve nedjelje nakon 13. veljače, kada je blagdan Svete Foške, vjernici hodočaste do crkve sv. Foške u Batvačima, koja datira s kraja 11. ili početka 12. stoljeća.
Od crkve smo krenuli na jugo-zapad biciklističkom stazom 326.
Biciklističku stazu smo nakratko napustili da posjetimo „Tri kažuna“.
„Tri kažuna“ je kompleks od tri kažuna povezanih suhozidom.
Nakon razgledavanja vratili smo se na biciklističku stazu, uz koju smo primijetili još dva kažuna.
Staza vodi do asfaltirane ceste, koja povezuje Batvače s Perojem, i skrenuli desno.
Na cesti smo primijetili putokaz koji pokazuje da se desno nalaze „Kažuni blizanci“ i, naravno, skrenuli desno.
Ubrzo smo ugledali „blizance“, dva spojena kažuna. Prvi kažun ima unutarnju visinu od 4,3 metra, unutarnji promjer od 4 metra, a debljina zida mu iznosi 1,2 metra. Te dimenzije ga svrstavaju među najveće kažune u Istri. Drugi je zanimljiv po malom otvoru na krovu. Zanimljivost ova dva kažuna je u tome što su im ulazi na suprotnim stranama. Manji je bio namijenjen ljudima, dok je veći bio namijenjen životinjama.
Vratili smo se nazad na cestu i nastavili asfaltiranom cestom do oznake Sv. Mihovil.
Na tom smo mjestu napustili asfaltiranu cestu i nastavili ravno poljskim putem sve do prvog križanja putova.
Na križanju skrećemo lijevo. Držali smo se najbolje utabanim putem jer, nažalost, od asfaltirane ceste pa sve do lokaliteta Svetog Mihovila Banjolskog nema ni jednog putokaza. Savjetujem korištenje topografske karte na mobitelu.
Put prolazi pored maslinika…
…postajao je sve uži…
…i napokon stigli do lokaliteta, koji je nazvan Sveti Mihovil Banjolski po napuštenom srednjovjekovnom naselju Banjole koje se nalazilo na tom području. U naselju su se najvjerojatnije nalazile rimske terme.
Prvo smo ugledali crkvicu sv. Mihovila. Crkvica je izgrađena 1456. godine.
Malo dalje nalaze se ostaci trobrodne bazilike iz 5. stoljeća. Bazilika je napuštena u 15. stoljeću, vjerojatno u doba kada su se stanovnici naselja Banjole preselili u Vodnjan.
Istim putem smo se vratili do asfaltirane ceste gdje smo skrenuli lijevo.
Kada smo ugledali prvi poljski put na desnoj strani skrenuli smo na njega.
Potom smo skrenuli lijevo na uski put kroz makiju. Put presijeca dalekovod, ali se ubrzo gubi jer je zarastao vegetacijom, tako da smo se morali vratiti nazad do dalekovoda.
Nastavili smo dalje ispod dalekovoda. Potom smo skrenuli lijevo na neugledni poljski put.
Ubrzo smo došli do boljeg poljskog puta i skrenuli desno.
Na cesti smo ugledali zanimljivu oznaku isklesanu u kameni blok, koja se nalazi uz desni rub ceste.
Na jednom dijelu se cesta „pretvorila“ u put kroz makiju…
…a nakon što smo prošli preko livade „vratio“ se poljski put na kojoj smo se uvijek držali pravac ravno.
Nedugo potom, s lijeve strane uočili smo još jedan kažun. Kažun se nalazi u sklopu s još nekoliko kamenih kućica bez krova. Ovakvo što još nikada nisam vidio. Kažun je obnovljen, ali kućice nažalost nisu.
Nastavili smo dalje do raskršća gdje se nalaze šahta i slavina koja nije u funkciji. Na raskršću smo skrenuli desno.
Cesta ravno vodi do crkve sv. Foške, koja je po mnogima čudesna.
Karta s označenim posjećenim lokacijama.
Dužina rute 7,48 km.
Post je objavljen 13.02.2019. u 19:36 sati.