Čitam danas post blogerice @AnaM naslovljen „Građevinski radovi…“ u kojem opisuje svoja iskustva stanovanja u soliterima.
E, pa i mi stanujemo u jednom od takvih solitera. Glavna 'uživancija' stanovanja je: svaki puta kad se netko od starih stanara preseli u tzv 'dom za stare i nemoćne' ili pak u 'vječna lovišta', u njegov stan se usele nasljednici ili pak oni kojima su dotični stan prodali.
Čim srede papire, počinju građevinski radovi sa svim popratnim pojavama. Kako se to sve manje-više radi u fušu, buka je uglavnom od 14 sati pa nadalje.
Koga brige za kućni red i popodnevni odmor.
Do sada smo ih doživjeli sijaset. Primjerice, u stanu 'vis-a-vis' našeg stana prije koju godinu radovi su trajali preko šest mjeseci. Gotovo svaki dan. U međuvremenu se novi vlasnik, samac u vrijeme kupnje, oženio, dobio dite, kupio novi veći stan na drugom kraju grada i odselio. Sad stan iznajmljuje.
Nadam se da podstanari neće stan otkupiti i početi novim prekrajanjem. Barem dok sam ja živ.
Spomenuta blogerica u postu piše: „Ako, dok renovira svoj stan, bušilicom probuši rupu i u vašem zidu, ne očajavajte, više nećete morati da prisluškujete šta sused priča, sada ćete moći sve i da vidite.“
Sličan slučaj imamo i mi. Nije doduše riječ o zidu već o plafonu, ali to u suštini ne mijenja ništa na stvari. Stan iznad našeg, sređen tip top, nova vlasnica je otkupila od bivše - koja je otišla u 'dom za stare i nemoćne' - pod uvjetom da ne radi nikakve izmjene. Uz taj uvjet, stara vlasnica je pristala i na manju cijenu. No, 'građevinski nerv' naših ljudi je prevladao i preuređenje stana je provedeno temeljito. Posljedice za naš stan vidi se iz donje slike.