U srcu noći, kada bol me ruši,
kad tuga me slama, samoća me guši,
kad društvo mi pravi zgurena sjena,
ja padam, padam, padam na koljena.
I sklapam ruke, mada ne znam gdje si,
ali vjerujem da ti si Život, vjerujem da ti Jesi;
vjerujem da duga nebeski je most
kojim putuje molitva, a vraća se milost.
U srcu noći kad tvoj milosni prah
odagna ljutnju, sjenu i strah,
spokojno, Bože, utonem u sebe,
gdje u duši osjećam blagi miris Tebe.
I ako Te ne čujem, i ne vidimTi lice,
Pjevam Ti, Bože, pjesme zahvalnice,
jer ako i sutra suza tuge krene,
miris Tvoje ruke utješit će mene.