-što želiš?-
naoružan znanjem, osjećao se totalno moćno, zagledao joj se ravno u oči
-želja je moja poput sjenke što želju tvoju prema svjetlu prati, a put joj krči, kad ispred nje je tmina-
(-aupičkumaterinu-pomislila je, ali se suzdržala)
-ha?-
-duša mi bridi, tijelo drhti, od blizine tvoje. pogledom mi glečere topiš, svjetlom mi svojim kidaš teške, crne oblake što se nadviše nadamnom, rijeke sretnih suza poteći iz njih, zaplovit ću prema moru sreće, od tvog osmjeha..-
(-okru'tejebo-)
-ha?-
-u kosi ti šuma striborova, tko u nju rukama zaluta, izlaza nema...ostaje začaran zauvijek -
(-ojeboteled-)
-ha?-
-dodirni me usnama, što žare kao pečat usijani....-
(-autripičkematerine-)
-sorry što te prekidam, mislila sam više ono..hoćemo na pizzu, ćevape..tako nešto-
-ha?-
-ali sad sam se sjetila da sam zaboravila zaliti cvijeće,...žurim doma-
-ali ćeš se vratiti?-
-da, da,..svakako, mada, možda je bolje da me ne čekaš, imam puno cvijeća...-
-ma imam ja vremena-
čvrst i nepokolebljiv, ostao je stajati, uživajući u toj novoj snazi što ga je preplavila,...da, da, znanje je moć
djeco, vrijeme je da i sami počnete zaključivati, zavodi li se djeva tako ili ne...ne moram vam uvijek sve ja crtat'
(živi(j)o gospodin bog, drugarica djeva i sreća junačka!)
p.s.
u pjesničkom zanosu, totalno je zaboravio na kitu cvijeća što je čuvao za kraj...i sad ga malo zbunjuje ta kita što ju drži u ruci, dok ju čeka...
Post je objavljen 10.02.2019. u 19:02 sati.