Kad riječi fale sjeti se neke ljubavi male.
Ono što treba dogodit se mora neka ljubav
raste kao plima da te obuzima. Čista lijepa i
bistra teče talasa se ponekad pjeni do bonace
poznati su putevi njeni. Uroniti moraš u dubinu da
bi vidio i doživio tu divnu tišine svjetlinu.
Ljepota se ne bira, ona biva kao ljubav koja se
rodi, stvara od vala do vala, nedorečena
u srcu stečena. Ona se vidi iz dvoje izgara kao
poplava širi se i nema njoj kraja. Tako idu i
teku srca se nađu i zajedno kreču, put je
koraka od svitanja do zalaska.