Kada osjetim da u riječima nema sadržaja ili se on pak tek nazire, povlačim se u tišinu, svjestan neizvjesnosti. Nastojim šutjeti u sebi i misliti samo jednu Riječ, onu koja iz ljubavi tijelom postade i voli me.
Zato šutim kako ne bih upao u kolotečinu prosutih riječi, siromašnih i lišenih ljepote i smisla te se šuteći učim ljubiti kako bih mogao govoriti.
Misli jednog mog poznanika.
Post je objavljen 09.02.2019. u 18:54 sati.