Ne nisam bila srna jer bi mi lane ranili,
lavica postadoh laviće da obranim
jer bi ih mržnjom hranili,
a ne majčinim mlijekom dojili
kao što sam ja...
Ko ježica sa tisuće bodlji
probijah se do topline doma,
ježiće pod grudi sakrila,
gnijezda im gradila,
a htjeli su da dođem do sloma...
Ne, nisam bila soko al' sam oštroga oka gledala,
ne želim letjeti u nebo,
jer sokolići su dobili krila...
u inat, uz ponos nisam, nisam se predala.
A zašto?
Kako?
I kome sam čovjek bila?
Ne nisam puzala ko zmija, a otrova su mogi zaslužili,
ni hijena hraneći se otpadima mržnje,
snagu Aresa su mi neznajuć' pružili,
a velik je jedini Bog...