Ne možeš znati, kažu kako je onom drugom dok nisi hodao u njegovim cipelama. Ne možeš znati koliko je on suza, strepnji, očekivanja imao dok si možda na njega glas povisio i promatrao ga sa visine iz svoje udobnosti, a pri tome si zaboravio da ne bi volio da se netko na tvoga oca ili majku izderava isto tako. Nije ti Bog dao srce da suosjećaš danas s nekim, ali ti ipak daje šansu sutra kad otvoriš oči da pogledaš i zahvališ na svemu što imaš. Možda imaš sve druge u svojim vezama povezano, sve tako ja tebi ti meni, ali molim te pusti mene da budem neznana i neznatna. Teško je, kad pomažeš i želiš samo i jedino to, i ništa drugo nije važno. Kada je važan život, da se taj čovjek ili ta žena ne ubiju, već da žive i budu živi zbog onih kojima trebaju ili im daješ jedino što trebaju prijateljstvo. Molim te pusti mene da pomažem tako, ja nemam računa niti mi trebaju takve računice, važan je život i jedino to. Nemoj govoriti o meni, jer ne možeš znati kako je meni, jer nitko ne zna kako je. I ako ste se dogovorili, zašto pitaš njega za moje ime.
Kamenje u cipele...
Kamenje u sandale..
Život često daruje...kamenje....
Život često daruje reverzije u kojima bi trebalo nešto naučiti, a ne se difuzno raspršiti.
Pisati romane, poeziju, slikati slike...ma čemu to...
Dignuti ruke i ....
Moja mama je sasvim obična žena velikog srca, koja voli ljude i u njima pronalazi ono dobro.
Često sam mislila kako bi tako trebalo biti. Vjerujem i dalje da nećemo jedni drugima zabadati noževe u leđa, kako nećemo držati jedni druge u šakama, kako ćemo jedni drugima pomagati.....Kada bi svijet bio drugačiji....Često mislim kako takav svijet nije za mene, ali ipak ne želim odustati od toga da ću uvijek nekom pomoći ako mogu, ako vidim da nema nikoga drugoga, ako možda to zahtijeva i moje vrijeme. Jer ipak i meni je jednom netko pomogao kad sam bila petnaestogodišnja klinka, kad nisam znala vrijednost života i dane koji su bili predamnom.
Svi se pitamo tko smo i svi ćemo jednom dati odgovor.
Jedan račun, položen za cijeli život.
Pronađi svoju zraku sunca! Pronađi život koji će biti vrijedan življenja.
Nije sve u poslu, novcima, položaju to svi oni kojima je zbog toga narušeno zdravlje znaju, ali ipak
puno je toga u jednom danu, izlazak sunca, bose noge na travi, udahnuti zatvorenih očiju, pronaći u svom odrazu lica u ogledalu dubinu tajne očiju, poslušati ptice, pogledati čovjeka i poslušati njegovu priču koliko god bila zamorna, ali možda si i ti nekome bio zamorna priča, ma vidi ....daj zagrljaj..to se kod nas tako rijetko čini ( kad sam bila u Bosni tamo se svi grle), a za tu neku svakodnevnu ravnotežu potrebno ih je 5 dnevno. I doista, budi makar jedan dan prosjak koji skuplja boce, budi jedan dan svirač na ulici, jedan dan trudna djevojka bez prebivališta, jedan dan ...
Post je objavljen 06.02.2019. u 00:13 sati.