Nacionalizmi na našim prostorima su raširena pojava, to je sasvim jasno. Međutim, kakva je priroda tih nacionalizama? Kako se manifestiraju, kakve posljedice imaju. Jedna, ekstremna posljedica koju nacionalizmi donose je rat, kakav smo i mi imali devedesetih. I naši nacionalizmi se nakon toga i nisu puno promijenili, samo što su sada pritajeni, ali izbori u našoj državi svake četiri godine pokazuju jasno koliko smo napredovali, napredovali smo toliko da svaki put izglasamo novi rat. Svaki od tri nacionalizma u našoj državi ima svoj različit narativ.
Hrvati i Srbi svojataju BiH tvrdeći kako je Bosna i Hercegovina bila Hrvatska, odnosno Srpska zemlja, prije dolaska Osmanlija. Ovo je sve samo ne točno, jer je Bosna i Hercegovina bila neovisno kraljevstvo, i, iako je Tvrtko bio okrunjen za kralja Srbije, to ne znači da su stanovnici Bosne bili Srbi, tom logikom gledano, možemo reći i da su Srbi tada bili Bosanci. Međutim, to ne spriječava Hrvate i Srbe da i dalje svojataju BiH, od početka naše zajedničke povijesti, u kraljevini SHS, bila je prisutna stalna tenzija između Srba i Hrvata, koja je na kraju bila i rezultirala sramotnom podjelom u dogovoru Cvetković-Maček. Bošnjacima nije bilo dozvoljeno da imaju vlastiti identitet, te su bili prisiljeni da se izjašnjavaju kao Srbi i Hrvati. Svi veliki 'oci domovine' u Srba i Hrvata ssu odreda nacionalisti. Za primjer možemo uzeti Antu Starčevića, hrvatskog 'oca domovine', koji je izjavio da su muslimani 'najčišća pasmina hrvatskog naroda', a pod Hrvate je trpa i Slovence, tvrdeći da su oni također Hrvati. Ali ne brinite, to nećete čuti u hrvatskim školama. Srbi imaju niz mislioca koji su bili za pripajanje Bosne i Hercegovine Srbiji, takav je recimo bio Petar Kočić, srpski pjesnik, a i cijeli drugi niz mislilaca, tipa Risto Radulović i slično.
Takav je narativ srpskog i hrvatskog nacionalizma, izvrću povijest i pozivaju se na svoje povijesno pravo da vladaju 'svojom' zemljom.
Međutim, šta je sa Bošnjacima, kakav je njihov nacionalizam. Danas se na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu uči kako su u BiH u biti svi Bošnjaci, kako su katolici i pravosslavci od kad postoji Bosna, njeni neprijatelji, te se indirektnim tvrdnjama smatra da su Srbi i Hrvati uljezi u Bosni i Hercegovini, dok su jedino Bošnjaci njeni pravi stanovnici. Na mom fakultetu, profesor Smail Čekić je išao i dotle da je tvrdio da su Bošnjaci porijeklom iliri, a Srbi i Hrvati slaveni, te da su slaveni divljaci i genocidni, za razliku od Ilira koji su po svojim genima miroljubivi. Pa koja li fantazija! Stanje u današnjoj BiH kopi pejstat u vrijeme dolaska slavena. Da ne govorimo o tome kako je ta tvrdnja notorno izmišljena, jer nema nikakvih dokaza za nju, a i da ne govorimo o tome da je to fašizam, smatrati Srbe i Hrvate agresorima po vlastitoj prirodi dok su Bošnjaci miroljubivi. Nadalje, Bošnjački fašizam je sakriven u agresivni antifašizam. Bošnjački fašisti će za sebe često tvrditi da su antifašisti, ali kad se radi o praktičnim pitanjima, svoj nacionalizam nikada neće vidjeti kao nacionalizam, nego kao objektivnu realnost, dok će hrvatski i srpski nacionalizam kritizirati na najoštrije načine.
Realno gledano, sve tri priče počivaju na istom narativu, jedino 'oni' bilo Srbi, Hrvati il Bošnjaci imaju pravo da vladaju Bosnom i Hercegovinom, dok su 'drugi' ili iste nacionalnosti kao oni, samo što to nisu osvijestili, ili su uljezi uu njihovoj državi.
Post je objavljen 02.02.2019. u 16:15 sati.