Marketing
Zaboravljeni kutak Istre
Kad su mi se slegle misli, o dalje opisanom izletu, cijeli krajolik koji smo prošli mi je izgledao kao područje na kojem traje vječna borba krsnika i štriguna. Vječna borba dobra i zla koja se stoljećima prepričava od koljena na koljeno na istarskom poluotoku.
Auto smo parkirali u Marušićima kod nogometnog igrališta. Izašli smo na prometnicu Buje-Livade i skrenuli desno do prvog raskršća.
Na raskršću smo skrenuli lijevo prema parku skulptura Kornarija. Skulpture su instalirane 80-tih godina 20. stoljeća, za vrijeme rada međunarodne škole skulptura Kornarija u Marušićima.
Nakon razgledavanja skulptura vratili smo se na prometnicu Buje-Livade i skrenuli smo lijevo. Prometnicu smo ubrzo napustili, skrenuvši lijevo na makadamski kolni put.
Kolnim putem smo došli do raskršća na kojem smo skrenuli desno, preko mosta od željeznih pragova koji premošćuje potok Bazuje.
Put, koji je još na nekim dijelovima omeđen lijepo složenim suhozidima, vodi ravno u Vrnjak.
Vrnjak je danas doslovno grad duhova. Kuće nemaju vrata ni prozore i većinu je „progutala“ vegetacija.
Kroz nekoliko desetljeća napušteno naselje, put dalje vodi do napuštenog groblja s crkvicom. Groblje se nalazi na uzvisini, nekih pedesetak metara iznad naselja.
Crkva Blažene Djevice Marije Žalosne, kojoj danas zbog stanja u kojem je građevina paše zadnja riječ iz naziva, izgrađena je 1892. godine. Godina je urezana u kamen na portalu.
S groblja smo nastavili putem prema zaseoku Dugo Brdo. Put prolazi po visoravni koja nosi isti naziv.
Kako smo se približavali zaseoku Dugo Brdo otvarali su se sve ljepši vidici prema zvoniku crkve sv. Zenona u slovenskom zaseoku Hrvoji i planinama čiji su vrhovi bili pokriveni snijegom. U zaseoku smo došli na asfaltiranu cestu, koja se spušta prema cesti koja povezuje Momjan sa Slovenijom.
Na raskršću smo skrenuli desno uz borovu šumicu i stigli do spomenika podignutom 1959. godine u spomen na poginule partizane hrvatske, slovenske i talijanske narodnosti u bitci kod Kućibrega koja se dogodila 3. i 4. studenog 1944. godine.
Nakon predaha vratili smo se nazad do raskršća i nastavili ravno cestom koja vodi prema Momjanu.
Cestom smo prošli pored Kućibrega…
…i došli do raskršća u Stanciji Vigini. Na raskršću smo nastavili ravno prema Momjanu.
Ubrzo nakon Stancije Vigini došli smo u naselje Brdo.
Nakratko smo napustili glavnu prometnicu da bismo posjetili župnu crkvu sv. Jakova apostola. Crkva je iz 16. stoljeća, dok je zvonik visine 16 metara, s kruništem na vrhu, podignut 20-tih godina 20. stoljeća.
Vratili smo se na glavnu cestu i nastavili do raskršća u zaseoku Črnci. Na raskršću smo skrenuli lijevo, nizbrdo, cestom prema Marušićima. Cesta prolazi područjem koje se zove Sorbar, u koje spadaju Črnci i još nekoliko zaseoka.
Negdje na pola puta, između zaseoka Črnci i Trkusi, nalazi se crkvica sv. Petra iz 12. stoljeća. Do crkvice vodi kratki kolni put.
Slijedeće što smo posjetili je crkva sv. Lucije koja se nalazi na mjesnom groblju Marušići. Do groblja vodi asfaltirana cesta.
Nazad do glavne ceste došli smo makadamskom cestom te nakon stotinjak metara ušli u naselje.
Cestom smo prošli pored parka skulptura i stigli do raskršća s prometnicom Buje-Livade. Na raskršču smo skrenuli desno prema parkingu nogometnog igrališta.
Ako izbacimo asfaltiranu cestu i nekoliko vozila koje smo usput sreli, ovo područje kao da je stalo u vremenu. Rijetko naseljeno, tako da krsnik i štrigun neometano vode svoju vječnu borbu.
Karta područja s naseljima i zaseocima.
Dužina rute 19,1 km.
Post je objavljen 31.01.2019. u 22:57 sati.