Moj život je predivan, lagan kao listak
koji je slučajno sletio u plavu kapuljaču.
Život je sladak, poput crvenih makova
koji razdragano, ponad visoke trave,
pozdravljaju me.
Život je uzbiban, utiha pučine,
ali i poneki val nevolje,
koji će proći.
Piljim u fantastične prizore,
koji teku.
Zadivljeno promatram pomake, mijene prirode…
dočekujem ju snenu, a ispraćam umornu.
Vjetar ćarlija kroz prste, golica,
i izaziva smijeh.
Kiša sipi po tenisicama i, kroz rupice,
ljubi mi prste.
Sunce se odmara na mome licu,
a obrazi rumene.
Zaljubljena sam u… život.
Voljela sam ga, dok na njega nisi stavio
težak ranac tjeskobe
i samoće.
Volim život. Zorom mu mahnem
i poljubim mu dan,
bez obzira na vremenske uvjete.
Uvečer legnemo na mekane jastuke
i zajedno putujemo, istražujemo, stvaramo…
Pa se gromoglasno smijemo. Zaljubljeni.
Ovaj život je dragocjen,
što god ti o njemu mislio.
Svako iskustvo
vrijedno je nove borice ponosa.
(Mnogi su zaspali
glatkoga lica.)
Svako mjesto gdje je bila vlas, ili brk,
vrijedno je poštovanja.
(Mnogi su zaspali
sa šiškama na čelu.)
Cijenim život. U sebi
i izvan sebe.
Jedina teškoća savršenog žića,
tvoja je bol.
Svi na sebi nose naprtnjače muka.
Tko veće, tko manje.
Ja nosim tvoj
ranac beznađa.
I sve manje vidim život.