Marketing
MOŽEŠ LI VOLJETI MOJE OBLAKE?
Dajem se tebi.
Darežljivost je najniži oblik sebičnosti.
Primiče uho da čuje zahvalu,
a potom širom otvara vrata
da ju svi čuju.
Duša izbačena iz svog prirodnog stanja
zbunjena je i uplašena.
Tlače li me neopravdane sumnje?
Dajem ti se.
Zazor. Oprez. Odstup. Distanca.
Odmak. Izolacija.
Koje grozne riječi!
Televizor. Računalo. Pa opet televizor. (Živ si!)
Penkala. Čekić. Daljinski. Pa opet penkala.
(Sposoban si!)
Strah. Samoća. Domjenak. Pa opet strah.
(Ukalupljen si!)
A na površinu odašilješ suprotne,
neuvjerljive refleksije.
Ta dokle? Voli me.
Ne donosi darove. Voli me.
Ništa drugo ne tražim. Voli me.
Otvori srce. Voli me.
Nemoj se pravdati traženjem svrhe. Voli me.
Eto ti svrhe… Voli me.
Oči lažu da su je suputnici pronašli.
U nasmiješenima je bunar irealnih težnji,
pretrpan obeshrabrujućim porukama uma,
koje se čitaju u tišini,
kada pod povećalom traže više jastvo.
Prene li ih svjetlucavi trak jutra,
koji se usudi izgmizati
kroz milimetarske rupice na rebrenicama,
izlaze na osunčani trijem,
glancaju otvore na bunarima
i pripremaju mentalnu vodilicu.
Svatko nekoga vodi.
I svi bivaju vođeni.
Iluzionisti.
Hoćemo li se voditi?
Jedni drugima zavide
na bijelom, temeljito očišćenom bunaru,
nesvjesni da je sadržaj zamućen.
Zagađen.
Hoćemo li se otkriti?
Nemoj se plašiti šuškanja na površini
ni romorenja u mojoj dubini.
Vjeruj, više je sunca negoli kiše,
no ja želim da vidiš i oblake.
Vrijedim li samo koliko me hvališ,
tada sam doista vrijedna žaljenja.
Hoćeš li me voljeti?
Mada se dajem tebi,
ali pripadam sebi?
Oprosti mi ako te vrijeđa
što moj život ne ovisi o tvome.
Možeš li preboljeti moju jakost?
Voli me.
Post je objavljen 30.01.2019. u 00:25 sati.