Onaj tko pogleda ovu sliku iz Svijeta Fantazije, primijetiti će odušak na glavi svakog od genija, odušak pomoću kojega povremeno prozrače svoje moćne mozgove nabijene idejama i saznanjima. Promatrač će se možda nasmijati ovoj slici, misleći da je time shvatio poantu - što je pisac htio reći - i mirno krenuti dalje, zaboravljajući da je na trenutak ušao u Svijet Fantazije, a taj ulazak nikada nije jednostavan događaj. Možda će tek stotom promatraču sinuti u glavi misao: Ako ja gledam njih, da li i oni promatraju mene? U tome trenutku se probudi ono najvažnije kod promatranja bilo čega - pozornost, usredotočenost. Sada promatrač primjećuje da je cijelo vrijeme pozorno promatran od tri genija (ako su to uopće geniji). Rastom pozornosti promatraču se otkriva na slici nešto što prije nije mogao vidjeti. I priča se od sada jako širi, miješa se filozofija s transformacijom spoznaje - i sa još puno toga - dok se, na kraju, ne postavi pitanje: Tko sam ja?