Svi čeznemo za srećom i ispunjenjem osobnog životnog sna, a istinsko postizanje toga cilja moguće je jedino kroz osobni razvoj. Komplementarno Pathworku i transpersonalnoj psihologiji, u integrativnom tumačenju ljudske psihe također koristimo integralni model Kena Wilbera koji se bavi tumačenjem ljudske psihe i njezine evolucijske prirode. Steiner, baziranu na metodama Barbare A. INTEGRATIVNI OSOBNI RAZVOJ Bez obzira na to jesmo li toga svjesni ili ne, u samoj svrsi našeg postojanja postoji prirodna tendencija za rastom i razvojem, kako vanjskim tako i unutarnjim.
U integrativnom terapijskom radu koristimo kontakt, pokret, glas i disanje. Prepuštanje pozitivnoj namjeri, podršci i energetskom toku koji teče iz ruku i energetskog polja osobe koja kao kanal usmjerava iscjeljujuću energiju osobi koja ju prima je prekrasno višedimenzionalno iskustvo koje je riječima teško opisati. U takvom se procesu mijenja i naša motivacija, koja se usmjerava prema zadovoljenju stvarnih potreba povezanih s našom esencijom.
- Gradit će duhovnost koju je nemoguće na konstruktivan način povezati sa zahtjevima svakodnevnog života. Pristupanje sebi iz ove perspektive svakome od nas omogućava da upozna sebe, da oživi dijelove sebe koje do tada nije imao priliku živjeti te da ih samim time manifestira u svakodnevicu.
Iako se za osobni razvoj kroz terapijski rad odlučujemo iz različitih razloga, zajednička nam je poveznica pozitivna namjera te interes za upoznavanje sebe i za kreiranje vlastitog života na način koji je za nas ispunjujući. Pristupanje sebi iz ove perspektive svakome od nas omogućava da upozna sebe, da oživi dijelove sebe koje do tada nije imao priliku živjeti te da ih samim time manifestira u svakodnevicu. Sposobnost da se nosimo s nekom emocijom, da ju smijemo osjećati, izraziti ili zadržati u sebi a da ju ne izrazimo ako tako odlučimo jača naše emocionalno ja, odnosno našu sposobnost da vladamo našim osjećajima, a ne da oni vladaju nama. To je prirodni put odrastanja i duhovnog sazrijevanja. Jer ako se bojimo vlastite potisnute agresije, bojimo se i vlastite snage. Ako se bojimo boli, bojimo se i svoga kapaciteta za užitak. Ako se bojimo tuge, bojimo se vlastite potrebe, a ako se bojimo vlastite potrebe bojimo se i vlastitog ispunjenja. Ako se bojimo direktnosti, nećemo se usuditi uživati ni u kojem užitku, i morat ćemo ga skrivati. Takva katarzična iskustva potpunosti i slobode u izražavanju i preuzimanju odgovornosti stvaraju novu emocionalnu bazu iskustava koja se precrtava na svakodnevne odnose. Osim toga ovakav je rad praćen porastom osjećaja zadovoljstva životom. Istraživanje vlastitih dubina, prolazak kroz različita emocionalna stanja i dovršavanje starih priča ujedno smanjuju i osjećaj straha od života, sudbine ili kontakta. U tom smislu prestajemo težiti tome da u životu nemamo ništa neugodno, nego svim aspektima života, koji mogu biti slični kao i prije, počinjemo prilaziti s više otvorenosti i prihvaćanja. To nam donosi osjećaj zadovoljstva i ispunjenja. U takvom se procesu mijenja i naša motivacija, koja se usmjerava prema zadovoljenju stvarnih potreba povezanih s našom esencijom. Porast integriteta, autentičnost, praćenje stvarnih potreba te nestanak straha i sebičnosti samo su neke od karakteristika koje su posljedica toga stapanja. Izvana gledano, svakodnevni život izgleda isto kao i prije, ali mi smo u njemu prisutniji i zadovoljniji smo njime. U svakoj njegovoj manifestaciji prati nas osjećaj da je sve u redu, da je život dobar i da smo mi unutar njega — bez obzira na stanja koja prolazimo — dobro.