Marketing
TRAČNICAMA ŽIVOTA
Tvoju adresu, monologe, strahove,
broj telefona, i neraskidivu vezu,
zaključala sam u sef vremena.
Kratko vrijeme grlila sam metalnu kutijicu,
a onda sam ju odložila
u kutak.
Povrijedila sam te, jedini moj suputniče,
ali život me iskušenjima učio
da dušu oslijepim pred htijenjima.
Pred ugrizom želja.
Među koracima, stvorila sam
kutak, u kojemu potrebe
mirno spavaju.
A ti si se okovao žalošću
jer mi putovanja ništa ne znače.
Životni moj suputniče,
ako zajedno putovati nećemo,
ne kupujmo karte.
Truckam se u raskošnim vagonima,
a vuče me lokomotiva
zahvalnosti i sreće.
(I kutak sa mnom putuje.)
Ti uvijek iznova krećeš
s novih perona,
vjerujući da će pred tebe kad-tad stati
vlak, sličan mome.
Život me ne pita
hoću li u vagonu igrati kanastu
ili ću krajolik promatrati
kroz težnjom zamućene prozore.
Sa svima koji me razveseljavaju,
igram.
Zato volim.
I zato sam voljena.
Ne srdi se, lijepi moj suputniče,
ne žali zbog propuštenih
zajedničkih putovanja,
jer karte kupiti nismo mogli.
Ali, znaj,
po svim tračnicama ovoga svijeta,
sa mnom se trucka i naš kutak…
u kojemu se sanja.
A snovi su kockice
u mozaiku stvarnosti.
Post je objavljen 28.01.2019. u 21:42 sati.