Marketing
IGRA
Netko se igra s nama.
Netko povlači poteze,
a ruka je nevidljiva.
Ne vidimo svrhu igre.
Ako iz sebe želim izbaciti tuđi plač,
a ne mogu, tada u pitanju nije slabost,
već netko drugi određuje pravila igre
i vrijeme za nove poteze.
Svoju bol primiš, preboliš i zaboraviš.
Prolazna je. Ako si mudar.
A ja jesam. Mudra.
(Ah, hvalite me, misli moje.)
Ali što kada ti tuđa bol mira ne da?
Ako mi se poput grozne zaraze širi tijelom
i iznutra bode oči,
je li tvoja bol postala moja?
Kako u sebi izliječiti tuđu boleštinu?
Oboliš li i ti katkada
od rijetkih boljki mojega žića?
Ne slutim. Znam da boluješ.
Kakvu poruku primamo
od jedinoga Igrača?
Da smo tek mizerna drvca
na ploči života.
Kada bih se usudila,
telepatski bih prosvjedovala
zato što me boliš.
Ti bi učinio isto,
kada ne bismo bili tek obični pijuni.
Ili kralj i kraljica?
Odrvenjeni na rasklimanoj ploči
na koju nas je Igrač spustio.
Da, ništa se ne događa bez razloga.
Tu smo. S razlogom.
Nama nepoznatim.
Je li Igrač svjestan da smo (ipak)
od krvi i mesa
i da zdravorazumski nismo htjeli biti
nepomični, nijemi pijuni, ni plemići.
(Zdravorazumski? Riječ podobna za analizu.)
Hoće li nas Igrač na kraju igre
gurnuti s ploče? Tko zna gdje ćemo pasti.
I čiju ćemo glavu razbiti.
Ili će nas složiti u blindirane kutije,
jedno pored drugoga,
za vječnost.
A kada bih zamolila igrača da me izbaci
iz igre
u kojoj nema pobjednika?
Osim ako smo Jedno.
Igrač u nama, mi u Njemu.
Ti u meni,
ja u tebi.
Razlog i smisao
životne igre.
Post je objavljen 27.01.2019. u 22:12 sati.