Marketing
OČI ISTINE
Otkud baš tebi nadnaravna moć
da dođeš u jedno ljeto i ostaneš kratko,
a traješ cijeli život, dan i noć,
i činiš naše bivanje titravo i slatko?
Potajice, noću, kad srce prožme treptaj,
tajanstvenoj daljini šalješ obilje oćuta.
Zaslijepi me mrežasti mjesečev sjaj
i k tebi hitam, mrklim mrakom ogrnuta.
Uzvraćam ti čuvstvo, ko zvijezda treperim,
svjesna da sam zaljubljena u dušu od svile.
Na tren zbunim razum, ushićenjem ga uvjerim
da me klete maštarije nisu zarobile.
Misao znade biti teška, pritisne življenje,
a teret pod grudima ruši nebo i raj,
Kad sviješću ušutkamo tjelesno htijenje,
blagostanju i sreći ne vidi se kraj.
Potpuni smo stranci, ali u tebi i meni
prepliću se fine niti besmrtnoga Boga.
Višnji nas spaja samo kad smo sneni
i kada uz nas nemamo nikoga svoga.
Tvoje mjerilo svjetovnoga ništa mi ne znači,
zemaljski moj bitak ne želi te blizu,
ali bunt nutrine od razuma je jači.
I znam da si jedini, da ne pripadaš nizu.
Nestašni leptiri, koji u vječnosti žive,
zagolicaju maštu kad te netko spomene,
Ali oči istine za odlazak su krive!
Ne dam da mi leptirići obraz zarumene!
A tako je lijepo noću slušati lepet,
zaroniti u se i promatrati nevidljivo;
navući zastore pred ovaj divni svijet
i predano utonuti u nestvarno, neživo.
Premda se naša tijela ne privlače,
a oči, prsti i usta za nas ne postoje,
duše su uzbuđene, do gola se svlače,
i prazninu najljepšim čuvstvima oboje.
Bez riječi, bez pogleda, bez smrtnosti,
paralelni život skrivamo u raju,
i puštamo da nas tajna pjesme nosi
svakim danom izglednijem prekidu, i kraju.
Kao Cesarić, kojega pokrio je kamen,
ali vraća se u čitanim, živim stihovima,
tako i ja hoću da traje naš plamen
u neopipljivome, u mašti, u snovima.
Pitaš se zašto sam ti okrenula leđa
i krhotine našeg neba prosula za sobom.
Možda jer intuicija zdrav razum vrijeđa?
Pa ipak se u sebi nisam rastala s tobom!!!
U središtu tihosti mrtvome pjesniku
življenjem i disanjem smisao daješ.
I dok se ne pretačeš u pokret i sliku,
zauzimaš sav prostor, i traješ, i traješ.
Kada bih te srela, tada te ne bih htjela.
Ne želim da postojiš, da preda mnom uzdišeš.
Ali dušu tvoju trebam! S njom bih letjela
kada mrtvome pjesniku od srca pjesme pišeš.
Post je objavljen 27.01.2019. u 22:05 sati.