Marketing
ŠUPA
Ne pitaj me, prijatelju, ni usput ne pitaj
bih li rosu s ruže (ili barem trnje) dala
liku koji oćutio nije predane ljubavi drhtaj,
duši, koja zbog karijere i čast bi prodala.
Ne pitaj me, prijatelju, jer živim tu priču
o skitnici koji je cvijetak u šupu odnio,
jer tako lijepe ruže rijetko gdje niču,
a lutalica je vlasnik najdražesnije bio.
Ne pitaj me, prijatelju, jer ruža počiva
u sjeni posivjele blago tinjajuće svijeće.
Protekla su desetljeća, ali ruža je živa,
jer skitnica jastuk daha pod latice joj meće.
Ne pitaj me, prijatelju, jer ne znam što reći.
Mnoga ljeta svjetlost sunca ugledala nije.
U polumraku živi, ni za čime ne žaleći
dok skitnica suzom rumene joj latice mije.
Ne pitaj me, prijatelju, ta tko bi to shvatio,
da najzanosnijoj ružici iz ružičnjaka,
život je produžio i latice joj pozlatio
zagrljaj depresivnog skitnice i samotnjaka.
Ne pitaj me, prijatelju, ne pitaj me više,
bih li djelić srca i duše i drugima dala,
jer mala šupa vječnom ljubavlju odiše,
a ruža živi da bi za skitnicu mirisala.
Post je objavljen 27.01.2019. u 22:00 sati.