Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/huc

Marketing

breme drugih



znao sam sanjati te snove. baštino bih stvari na nekom tavanu ili u nekom podrumu ili garaži, netko drugi bi naslijedio nekretninu. obično sam bio limitiran vremenom, morao sam isprazniti prostoriju i probrati stvari unutar 24 sata. nakon toga vlasnik nekretnine postaje i vlasnik stvari
ili
blatna rijeka nadire, pitanje je sata kada će potopiti garažu, suterenski stan, podrum i uništiti sadržaj prenatrpane svaštarnice. grčevito se primam se posla, istresam kutije, tražim vrijednosti

novčići iz udaljenih zemalja
božičine čestitke iz cijelog svijeta
albumi s markama
albumi s potpisima znamenitih osoba
porculanski set za juhu
servisi za kavu, čaj
željezne pegle
vinil ploče
bižuterija, nakit
pečatno prstenje
čipke, tabletići
ručni radovi
svilene marame
šubare, lisice, kune
preparirane životinje
kopije egipatski papirusa
maske crnačkih plemena
magnetofoni, gramofoni s trubom
Leica, Hasselblad
fotografije bez informacija na poleđini
razglednice, pisma, putne bilješke, dnevnici,
lijepa književnost, enciklopedije opće, medicinske,
stručna literatura, udžbenici francuskog, njemačkog, engleskog, esperanto,
svijećnjaci, poslužavnici, etažeri, intarzirane neo-barokne kutije,
porculanske figurice, olovni vojnici, odlikovanja, plakete, priznanja, stari satovi, bodeži, kubure, sablje, sportske medalje, pehari, značke, diplome, kristalni lusteri, francuski stolovi s mramornom pločom, sofe, sekreteri s tajnim pretincima, komode, ogledala s izrezbarenim okvirima, masivne mesingane vješalice, brodske škrinje, klavirske stolice, psihe, trodijelne neo-barokne kristaljere

gunđam, borim se s vremenom, proklinjem buržoaske pretke ili dobrostivog markiza koji mi je uvalio svoja nobl sranja; zašto se ti ljudi sami pobrinuli za tu starudiju; zašto nisu raščistili svoje prostore, za sobom ostavili red i nešto što će mi omogućiti novi početak

voda nadire, napinjem mišiće

trčim do bijelog kombija
ubacujem stvari zadihan vraćam se natrag po još
antiknog namještaja

nelagoda, strah da ću nešto propustit neprestano je prisutan

minute ističu, voda je na vratima, obrubljuje đonove radnih cipela

koliko sam se samo puta probudio istrošen, pokočen, znojan i ozlovoljen od težine tih snova, kao da sam u zbilji arbajtao

požalio sam se š. on je imao uvide u stanovite duhovne mehanizme. osim toga dobro je poznavao moje snove. smatrao me živopisnim i višeznačnim sanjačem.
pitao sam ga, dobro, što da radim, ovo postaje izluđujuće!
š. je zastao, pogledao me u oči i rekao:
odjebi to, čovječe.
kako to misliš – odjebi?
lijepo. naprosto odjebi. to nije tvoja priča. idući put kad budeš sanjao odjebi to.
bio je to zapravo sretan savjet jer to uistinu nije bila moja priča i proželo me neko me čvrsto unutrašnje određenje da je gotovo s tim.

i doista, nikada više košmara, dramatičnih situacija, starih prašnjavih, prenatrpanih ropotarnica. ništa slično

Post je objavljen 25.01.2019. u 13:49 sati.