Jeste li imali kada onaj neobjašnjiv osjećaj
da kad pričate s nekim vam otvori bunar
novih ideja, zamisli i nešto što je kao stvoreno
za vas. Toliko se u to oživite da sanjate,
već ostvarujete i realizirate u mašti.
Toliko vas neke ideje nose i drže..
ponesu, trče uz vas da ih nekim svojim životnim
putem ostvarite. To se meni dogodi
a još mi i zamisli padaju na pamet.
Toliko sam ushićena tim nekim novim
svitanjima ka ostvarenju kao put u
traženju. I tako puno toga spoznaš.
To je hod... bitno je ići i
stići a pritom ne odustati. To je
vječna vježba.
Hod u vjeri bez obzira na ishod
makar ponekad i poljuljano. On
sve vidi i zna a čvrsto u ono što
vjeruješ bez snova ne bi imalo smisla.
U porazu i pobjedi bitno je ipak
znati guštati. Ako ideš prema nečem
ustraj i ne prestaj ma kako god bilo.
Ove ladice će valjda naći svoj smjer
i mjesto za ideje te ostvarenja, malo
na malo... valjda... nekad... negdje...
Uživim se sva dok čujem neke super
ideje, zamisli i slično ali jako staloženo
ponekad i dinamično.
I dalje idem ka svojim... hm idejama...
neke dostignem a neke Bog zna u koju
će ladicu zaglaviti... dok ih netko ne
prodrma...
Post je objavljen 24.01.2019. u 20:21 sati.