Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/nebeska-frula

Što vidim, to želim. Što hoću, to mogu.
I u vis i u niz dajem se odvažno.
Okolnosti motrim, živim ih s nogu.
Što um ne zadrži, posve je nevažno.

Moj život - Riječ koju sama odabirem,
niska je koja um ukrasi ili optereti.
Zbog nje se povlačim ili nadirem,
s njom se duh raspada il bezbrižno leti.

Svagdanji se niže izbor za izborom,
posežem za osmijehom il obljubim inje.
Radost je ugodna, spaja me s Izvorom,
gdje svetost niče, gdje život počinje.

Strah ili ljubav, slabost il moć;
bez dvojbi pada se s dna i s vrha.
Da plavom tintom ne obojim noć,
san bi bile čežnja, namjera i svrha.

Tko sam? Sluga društva ili slobode?
Trag crva, diva il zlatne sredine?
Sve sam! Sama šaljem vatre pa i vode,
da zapale il potope šapate nutrine.

Sve je savršeno. Baš tako i mora biti.
Tek mi razrogačenost malčice smeta.
Al Riječju se svaki lanac dade razbiti!
Moje tijelo je galaksija, a srce planeta.

Pa kako me tlapnja može zbiti u kalup,
uz upute kako se slastica spravlja?
Za ovaj život takav kolač je skup…
Zadovoljavanje drugih rast zaustavlja.

Sreća sipi iz svemira, a u srcu klija
vjera u sebe, saznanje da je dovoljno biti;
no slatko se uzvodno teško probija…
I bez naprezanja slano stane se liti.

Ne kušati, ne trpati u se promatrano,
odbiti da zbog odslušanog bridim,
pomaže da srcu zlo ostane strano,
da odbacim sve što čujem ili vidim.

Protratiti vrijeme pravdajući se
da se tuga ne množi promatrajući,
da duša ne sudjeluje, ne trpi zapise…
uzaludno je. Tišina bolje zvuči.

Kolačiće mijesim u miru, s lakoćom,
zasladim se mislima i srcem kušam
prešućene riječi, prekrite samoćom.
O, kako svijet ljubim kada sebe slušam!



Post je objavljen 24.01.2019. u 01:20 sati.