Pozlaćeni tekstovi, pogledi i pljesak,
nestat će u bačenoj, staroj posteljini.
U vječnosti bit ćeš samo kratak bljesak,
jer novi ljudi dolaze nezasitnoj svjetini.
U prah će se pretvoriti žuljevita bdijenja,
napor koji hranio je tek ego i oči,
jer vrijeme očekivanja i potrebe mijenja.
Na tvoje će mjesto novi ptići doći.
Zaslijepila te želja da ti se klanjaju,
a bio si sitno zrno u pustinji života.
Htio si da žive te danju, a noću sanjaju,
oni koje straši kraj, il godina stota.
Znaš li onu tanku vibru koja umiruje,
a istovremeno razbuđuje nutrinu?
Tada moja duša tvoje strahove dodiruje
i čini da se strepnje u tebi rasplinu.
Zbog ljubavi koja je svijetu nerazumljiva,
sa mnom ćeš poći do zviježđa Gremini.
Zbog tajne bit ću i pred Bogom kriva,
ali ti ćeš svijetliti u mojoj blizini.