Ulazim u kucu, po navici vec hvatam lajnu, mazim psa, kopcam lajnu... muk... pogledam prema televizoru i uputim zaduden pogled svome dragome.
"Ozbiljno??" - da me netko slikao u tom trenutku, bila bi to najsmjesnija slika ikada. Iznenadenje na licu...
On mi kroz smijeh vraca samo kratko "da".
Na tv-u sjednica sabora. U nevjerici sam i izasla van sa psom. Jos uvijek je najbolja hrvatska komedija na tv-u i kad sam se vratila iz setnje.
"Ozbiljno to jos uvijek gledas?"
"Da, ovo je presmijesno." - i dalje se smije.
Ni on, ni ja nemamo bas naviku pratiti politiku niti o njoj razglabati. Pratimo samo zakone koji nam mogu nesto omoguciti!
I zaista, nema nista smjesnije. Parodija izravno iz sabora. Ravno 6 zastupnika na zasjedanju i bar troje je zadrijemalo. Ni ne slusam sta pricaju, samo ih promatram. I pitam se... da li i oni kad dodu doma se nasmiju na to kako je teklo zasjedanje. Na izjave i provale tih ljudi. Mislim, ljudi moji, vi imate najvise zaposlenih... brinete o kompletnom stanovnistvu RH. Od direktora firme ocekujes da profesionalno odraduje svoj posao, on se brine da njegov privatni zivot ostane privatan, da ga zaposlenici ne vide bas u svakakvim izdanjima da se ne izlozi provokacijama i srusi si autoritet. A oni u prijenosu uzivo ostavljaju dojam Al Bundya. Ruka u hlace, mob u ruke i upitnik nad glavom " do kad tocno moram tu sjedit, sta onaj tamo trabunja".
Znas ono, oni su samo ljudi. Shvacam to. Zato se i pitam, dodu li doma i poput slatke vrticanke ( vjerujem da vam je svima poznata) udare se dlanom posred cela i pomisle "Boze, Petra!" :)
Post je objavljen 23.01.2019. u 19:42 sati.