Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/bubuleja

Marketing

Sama sam, ali ne i usamljena

Nisam udata. Jeli to bio splet nesretnih okolnosti ili moj izbor ne mogu sa sigurnošću ni sama tvrditi. Točnije, i jedno i drugo. Onaj koga sam htjela, nije mene htio i obrnuto. A na kraju sam baš izabrala put solo ženske. Već kao mala curica sam znala da se neću udavati i da to nije za mene. Nikad se nisam vidjela u braku, a niti sam maštala o bijeloj vjenčanici. A onda mi se dogodio ON. Nazovimo ga Mr Kukavica. Stvarno sam ga voljela. Volio je i on mene. To znam, ali nije imao hrabrosti. Pobjegao je glavom bez obzira. Unatoč ljubavi nije imao hrabrosti uzeti za ženu osobu s invaliditetom. Gledajući današnjim očima ne krivim ga niti malo, ali tada mi nije bilo niti malo lako. Kasnije su se događali neki momci s kojima sam unaprijed znala da ne želim ništa. Ali, eto, da nisam sama. Ebi ga i ja sam samo čovjek grješan i sebičan. Kao djevojka nisam se htjela vezati za niti jednog dečka jer znam, dobro znam koliko truda i pažnje zahtjeva život s osobom invaliditetom. Tu su stalni posjeti doktoru, dakle treba me voziti , biti uz mene, tijekom svih 24 h biti mi na pomoći. To samo mogu roditelji. Naravno, dok ih imaš. Ja sam imala najbolje roditelje na svijetu i okolici. Imam još jednog roditelja i da Bog da poživio još najmanje 20 godina.
No, moram priznati da poznajem nekoliko parova gdje je jedno od njih osoba s invaliditetom. Te parove dobro poznam i divim im se jer uistinu ne znam kako oni uspijevaju, a očito je da uspijevaju. Ali ima i tu razlike. Drugo je kad u brak ulaze tzv. zdrava osoba i osoba s invaliditetom, a drugo je kad se jedan od partnera razboli u braku. Ovim prvima se divim, kapa do poda. A kod ovih drugih situacija je ovakva; ako se razboli muž- žena bez ikakvog razmišljanja ostaje uz muža i daje mu se sva. Ali ako se razboli žena- muž pobjegne bez obzira. Uglavnom to tako biva. Jer on kao ima pravo na život, pravo na sreću,... bla bla bla...
Ali poznajem i ovdje iznimke. Dakle razboli se žena teško, a muž „predano“ ostaje uz nju. Sramota je radi svijeta ostaviti ženu. Brižno je šeta po doktorima, osigurava financijsku sigurnost, a okolo ajram-bajram. Švrlja li ga švrlja. Kune se ženi u odanost, laže joj , sakriva stvari i to je savršen brak. Fuj, ne treba mi to. Za mene u obzir ne dolazi život s osobom s invaliditetom. Sebična sam, znam., ali to je moj izbor. I zato sam sama.

Post je objavljen 23.01.2019. u 08:33 sati.